Arhiva: Analize

Savet za mlade, teorija i praksa: Borba za svoj glas

Savet za mlade, teorija i praksa: Borba za svoj glas

Kako je premijerka Ana Brnabić saopštila u svom ekspozeu, peti prioritet nove-stare Vlade su upravo mladi. Da li je to zaista tako i da li će se ovaj put javiti potreba da se savetodavno telo, čija je agenda usmerena na poboljšanje položaja mladih u Srbiji, sastaje češće, da se vode konstruktivne diskusije i sprovode inicijative? Koliko će prostora mladi sada dobiti? Ukratko, vreme je da se vidi da li će postojeći mehanizmi početi da rade ili će nastaviti da budu mrtvo slovo na papiru 

Šta radi Savet za mlade? Ili je bolje pitanje, šta bi trebalo da radi?  

Učešće mladih u radu Saveta za mlade pruža im mogućnost da „sede za istim stolom” s donosiocima odluka te da ravnopravno s njima učestvuju u procesu donošenja odluka. To je prilika da mladi aktivno učestvuju u stvaranju, sprovođenju i praćenju različitih javnih politika koje direktno utiču na svakodnevni život svih građana u našoj zemlji.

Ovo je najviši oblik međusektorske saradnje u oblasti omladinske politike u Srbiji i on ne predstavlja samo značajan mehanizam za funkcionisanje i unapređenje omladinske politike, već i drugih javnih politika. Tako, kada je reč o mladima, mi ne govorimo samo o Zakonu o mladima ili Nacionalnoj strategiji za mlade, već i o Zakonu o radu, Zakonu o volontiranju, gotovo svim zakonima, dokumentima i telima koji se na bilo koji način bave mladima. Međusektorski pristup mladima i omladinskoj politici značajan je pre svega kako bismo unapređenju položaja mladih pristupili sistemski, a ne kroz bavljenje pojedinačnim problemima.

Upravo iz ovih razloga, adekvatno funkcionisanje Saveta za mlade je od velike važnost i interesa za mlade i potrebno je da bude aktivno telo, čija je agenda usmerena na poboljšanje njihovog položaja. 

Pored Saveta za mlade na nacionalnom nivou, postoje i saveti za mlade na lokalnom i pokrajinskom nivou. Problem je, međutim, što postojanje saveta za mlade u lokalnim zajednicama nije obavezno, te neretko sporadično funkcioniše i vrlo često imena članova/članica nisu poznata mladima. Vrlo mali broj ljudi je uopšte svestan postojanja i uloga Saveta za mlade.

Motivisani mladi, koji imaju želju da utiču na okruženje u kom žive i prave promene u društvu, u radu Saveta mogu učestvovati na dva načina:

  • kroz članstvo u Savetu, uključivanje drugih mladih kroz konsultacije i iniciranje promena u saradnji s predstavnicima institucija, organa i drugih relevantnih aktera.
  • kroz priliku za sve mlade koje „žulja” neki problem i smatraju da će njegovo rešavanje uticati na kvalitet njihovog života, da se uključe u proces konsultacija sa članovima i članicama Saveta za mlade, iznesu im svoje predloge i da na taj način aktivno učestvuju u radu ovog Vladinog tela, koji pored savetodavne uloge pruža mogućnost podnošenja inicijativa od strane mladih, u čijem će sprovođenju učestvovati i drugi sektori.

 

Stanje u praksi

Prema Pravilniku o radu, Savet za mlade je u obavezi da se sastane najmanje dva puta godišnje, ali se sednice mogu sazivati i češće, po potrebi. Od 2014. godine, kada je Vlada Republike Srbije osnovala Savet za mlade, ovo telo se sastalo svega 11 puta. Za šest godina rada – održano je 11 sednica.1 Jasno je da se nije ispunio ni onaj minimum sazivanja sednica od dva puta godišnje. Čak i da se smisli nekakvo opravdanje za pomenutu činjenicu, da li zaista može da se kaže da tokom svih ovih godina i brojnih dešavanja u vezi s mladima u našoj državi, savetodavno telo Vlade čiji je mandat da brine o interesima mladih i unapređenju omladinske politike, nije imalo potrebe da se sastaje češće od jednom ili dva puta godišnje? Možda to nije bio prioritet.

Promene i „promene”

Institucije, tela i dokumenti postoje kako bi građani i građanke bili zaštićeni i živeli u uređenom društvu koje odgovara na njihove potrebe. Ukoliko neki zakon nije u skladu s potrebama građana – moramo ga menjati. Ukoliko neko telo ne funkcioniše kako treba, članovi/ce se ne sastaju i ne ispunjava svoje osnovne obaveze, upravo zato moramo nešto preduzeti, inače ćemo zaboraviti iz kog razloga je ono osnovano.

Kako bi mladi imali želju da u nekom procesu učestvuju i da aktivno doprinose razvoju mehanizama za učešće mladih u procesima donošenja odluka, neophodno je da ih prvo upoznamo s postojećim telima i dokumentima i pružimo im šansu da u istim učestvuju.

Nakon brojnih obećanja bez konkretnih mera i inicijativa, mladi su spremni da se bore za svoja prava i odlučni su da u toj borbi istraju. Predstavnici/predstavnice mladih u Savetu za mlade neće predstavljati samo sebe i mlade iz sredina iz kojih dolaze, već sve mlade s teritorije Republike Srbije: mlade iz ruralnih sredina, mlade iz osetljivih grupa, kao i one koji i ne znaju da ovakvo telo postoji. Na članovima/članicama je velika odgovornost da predstavljaju različite kategorije mladih, a na ostalima je zadatak da se bore za svoj glas, da članovima/članicama Saveta pružaju informacije, inicijative i predloge koje će se naći na agendi Vlade Republike Srbije u narednom periodu.

Kako je premijerka Ana Brnabić saopštila u svom ekspozeu, peti prioritet nove-stare Vlade su upravo mladi. Da li je to zaista tako i da li će se ovaj put javiti potreba da se savetodavno telo sastaje češće, vode konstruktivne diskusije i sprovode inicijative, drugim rečima potreba da se mladi zapravo uključe? Koliko će prostora sada dobiti? Ukratko, vreme je da se vidi da li će postojeći mehanizmi početi da rade ili će nastaviti da budu mrtvo slovo na papiru.

Milica Borjanić, Krovna organizacija mladih Srbije

Tekst je prvobitno objavljen u 69. broju biltena Progovori o pregovorima

Najnovije