Arhiva: Analize

Međustranački dijalog je test za demokratski razvoj Srbije u procesu pristupanja EU

Međustranački dijalog je test za demokratski razvoj Srbije u procesu pristupanja EU

Kada će dijalog vlasti i opozicije početi, ko će u njemu učestvovati, u koliko kolona i sa koliko platformi, još uvek se samo nagađa. Mesecima i nedeljama Evropski parlament, koji bi dijalogom trebalo da posreduje, poručuje da je spreman da pošalje svoje predstavnike. Ipak, vlast u Beogradu tvrdi – nema razloga za žurbu.

Iako se vlasti ne žuri, iz Brisela poručuju da će narednih meseci oči, ipak, biti uprte u razgovore partija i da očekuju konkretni napredak kada je reč o izbornim uslovima, ukoliko Srbija želi da napreduje ka EU. Navode i da uspeh dijaloga neće biti formaLni uslov za dalje otvaranje poglavlja u pregovorima sa Beogradom, ali da će se kroz razogovore političkih stranaka zapravo videti koliko je Srbija spremna da radi na demokratizaciji društva i da ispuni ono što se od nje očekuje na putu članstva ka EU – da bude demokratska država sa slobodnim medijima u kojoj je vladavina prava princip a ne ideal.

Može li Brisel da pritisne vlast?

Dolaze li evroparlamentarci da Srbiju uče šta je demokratija i pomognu “kmečavim tajkunima” iz opozicije da pobede na izborima, kako to tvrdi vlast, ili da kroz dijalog utvrde ostaje li Srbija istinski posvećena svom stateškom cilju, odnosno članstvu u Evropskoj uniji, kako to navode opozicione partije?

Više puta su i evroparlamentarci ponavljali da je dijalog dobra volja Srbije, a predstavnici Evropskog parlamenta u Beograd i dolaze na formalan poziv predsednika Narodne skupštine Ivice Dačića, koji će dijalog i voditi. EU želi da pomogne, ali bez volje domaćih političara, odnosno vlasti, malo toga se može uraditi, smatra evropska poslanica Viola fon Kramon, izvestiteljka iz senke za Srbiju iz grupacije Zelenih.

“Obe strane treba da razumeju da je u njihovom interesu da pregovaraju i postignu dogovor. EU, a posebno Evropski parlament, je spreman da moderira i pomogne. Mislim da ovo može biti put ka pronalasku konstruktivnih rešenja i da postoji otvorena i transparentna diskusija o planovima Vlade i očekivanjima opozicije. Međutim, mi smo prilično ograničeni kada je reč o pritisku. Ukoliko neke partije odluče da organizuju paralelni dijalog, ili SNS odluči da dijalog ne posmatra ozbiljno, mi ih ne možemo naterati da sednu za isti sto.”

Fon Kramon navodi i da EU ima neke druge mehanizme na raspolaganju, pogotovo one koji se odnose na korišćenje predpristupnih IPA fondova, jer bi povlačenje novca za starteške projekte moglo da bude uslovljeno upravo time koliko Srbija napreduje u oblasti vladavine prava i demokratizaciji društva. Podseća i na obaveze koje država koja želi da bude deo EU mora da ispuni.

“U procesu pristupanja kriterijumi iz Kopenhagena su jasni – potrebna je funkcionalna demokratija. Problem demokratskog deficitia mora biti razrešen pre prijema u EU. Izborni uslovi jednostavno nisu dovoljno demokratični, medijska slika nije pluralistička, ne postoji demokratska debata”, kaže fon Kramon.

Zavisi li napredak Srbije ka EU od dijaloga?

Da reši problem manjka demokratije u državama koje čekaju na prijem u Uniju, Brisel je pokušao i novom metodologijom. U njoj se jasno kaže da je prvi i osnovni klaster koji država otvara onaj koji se odnosi na poliitčke kriterijume iz Kopenhagena i podrazumeva demokratske slobodne izbore, vladavinu prava, slobodu medija i funkcionisanje nezavisnih institucija. Od njega će zavisiti i napredak kandidata u svim ostalim oblastima.

Ipak, ne treba očekivati da će uspeh međustranačkog dijaloga postati deo formalnih uslova za Beograd na putu ka EU, smatra evropski poslanik i izvestilac iz senke za Srbiju Klemen Grošelj iz treće po snazi grupacije “Obnovimo Evropu”, koju čine stranke liberalne orijentacije.

“Međustranački dijalog nije deo formlanih uslova na putu Srbije ka članstvu u EU, niti je deo pregovora Srbije i EU. Na neki način, on je lakmus papir i test za demokratski razvoj i napredak Srbije u širem procesu pristupanja EU. Na kraju krajeva, na sprskim vlastima je da izaberu koji put napredak žele – evropski ili neki drugi”, tvrdi Grošelj.

Dodaje i da sam proces pregovora treba da pripremi Srbiju da postane članica EU i prevaziđe neke stvari koje svakako ne smeju karakterisati zemlju koja je deo evropske porodice.

“Međustranački dijalog je važan alat u prevazilaženju ekstremne političke polarizacije koja postoji u Srbiji i koja je dovela do toga da prave opozicije nema u Narodnoj skupštini. To je veoma neobično, i rekao bih neprihvatljivo, za demokratska društva u 21. veku”, tvrdi izvestilac iz senke za Srbiju.

Da je dijalog mesto da se upravo takve poteškoće prevaziđu, sa svojim kolegom je saglasna i evroposlanica Viola fon Kramon, koja dodaje da dijalog treba da reši izborne probleme koji se spominju i u izveštajima međunarodnih organizacija, poput OEBS-a, a u kojima se navodi da se mora rešiti problem sveopšte dominacije vladajuće partije, pritisaka na birače i kupovine glasova, ali i medijske kontrole od strane vlasti.

“Međutim, da li će biti neke promene zavisi od implementacije. Ako vlada ne ispuni ključne stvari koje se dogovore, ili samo ispuni one koje i nisu toliko važne za sam proces, dijalog neće dovesti do nekih značajnih promena”, objašnjava fon Kramon.

Traži li se alibi za neuspeh dijaloga?

Upravo tako su se završili prethodni razgovori vlasti i opozicije pred parlamentarne izbore 2020. godine. Uprkos pokušajima da se postigne dogovor vlasti i opozicije, prvo kroz razgovore na Fakultetu političkih nauka na leto 2019. godine, kojima je rukovodio Fond za otvoreno društvo, a onda i kroz posredovanje upravo evroparlamentaraca u jesen iste godine, načinjene su samo “kozmetičke promene”.

Zbog toga će ovog puta akcenat biti na primeni postojećih propisa, navodi Srđan Majstorović iz Centra za evropske politike u svom intervjuu za EWB Skrining.

“Prošlo je mnogo vremena i mnogo je izgubljeno u pripremi dijaloga. Neke od prvih reakcija srpskih zvaničnika pokazuju da tu nema preteranih očekivanja i uložene dobre volje, jer se već traži alibi za mogući neuspeh dijaloga”, objašnjava Majstorović.

Dodaje da sama činjenica da su neophodni predstavnici EP da bi se u Srbiji razgovaralo dovoljno govori o tužnoj realnosti političkog sistema zemlje.

“To je znak niske političke kulture i pokazuje koliko smo nazadovali u prethodnoj deceniji. Sagledavati taj proces iz ugla evropskih integarcija je pogrešno, jer proces mora da dođe od domaćih političara koji ovoj zemlji žele dobro”, kaže Majstorović i navodi da je moguće da će Brisel čekati da Srbija pokaće konkretan napredak u međupartisjkom dijalogu, kako bi je otkočio u procesu evropskih integracija. Podseća i da je to bio slučaj ranije sa Severnom Makedonijom i Crnom Gorom, koje su se takođe u jednom momentu suočavale sa bojkotom opozicije.

Kako obesmisliti dijalog?

Umesto sadržajem dijaloga i ustupcima koje je spremna da učini kako bi se stvorili uslovi da opozcijia izađe na sledeće izbore, vlast se bavi novim projektom – formiranjem paralelnog dijaloga koji bi obuhvatio partije koje ne žele da budu deo procesa koji će voditi stranci. O tome je iz Bahreina, gde je bio u zvaničnoj poseti, za televiziju Pink govorio i predsednik Vučić.

“Naši izbori su uvek slobodni, samo ja ne znam da li će oni da učestvuju na bilo kojim izborima. Taj jedan, pogotovo tajkunski deo opozicije, neće ni da ide na izbore jer zna da ne može da dobije ni tri odsto. I onda vam unapred to govore, misleći da će nešto da urade na ulici…U pripremi izborne kampnje razgovaraće naši predstvanici sa onima koji ne žele prisustvo stranaca i tu će biti i snažnije i više stranaka, nego onih koji žele da im stranci određuju kako će to da izgleda. Imate uvek one koji su više slobodarski orijentisani, koji žele svoju zemlju da vide kao nezavisnu.” (TV Pink, 13. mart 2021. godine)

Dok vlast tvrdi da se radi o strankama koje su patriotske i koje ne žele da probleme u Srbiji rešavaju stranci, neophodno je napomenuti da se radi o tzv. “omiljenim opozicionarima” i strankama koje izbore nisu ni bojktovale. U tom bloku nalazi se SPAS Aleksandra Šapića, koji je i deo aktuelne Vlade, kao i Demokratska stranka Srbije i Srpska radikalna stranka. Očekivano je da se još neki pokreti koji su učestvovali na izborima, a koji su uglavnom desničarske orijentacije, poput “Pokreta za obnovu Kraljevine Srbije”, ali i pokreta Miše Vacića, traže dijalog bez međunarodnih aktera.

Ko učestvuje u dijalogu?

Tehnička pitanja u vezi sa sastavom i formatom dijaloga menjaju se iz nedelje u nedelju. Menja ih vlast, ali i opozicija. Dok se vlast više bavi time kako da još nezapočeti dijalog predstavi kao “diktat” koji stiže od “pristrasnih” evroparlamentaraca, opozicija ni sama ne zna u koliko kolona želi u dijalog i sa kojim ciljem.

Jedini koji znaju šta žele – rešenje političke krize i povratak opozicije u institucije – jesu članovi delegacije Evropskog parlamenta koji jasno poručuju, vremena za čekanje više nema, izbori su iza ugla i neophodno je što pre započeti razgovore kako bi ostalo dovoljno vremena za dogovor i primenu onoga oko čega se dve strane saglase.

“Zbog situacije sa pandemijom, moguć je jedino rad na daljinu, koji treba iskoristiti da bi se, u trenutku kada budu mogući sastanci uživo, delotvorno stiglo do rezultata”, poručio je nedavno u intervjuu za Demostat izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik, koji će voditi čitav proces. Pored njega u delegaciji Evropskog parlamenta biće i predsededavajuća delegacije EP za Srbiju Tanja Fajon, ali i dva iskusna pregovarača, koji na pregovore u Beograd dolaze iz političke penzije, Edvard Kukan i Knut Flekenštajn.

Imajući u vidu da deo opozicije smatra da Vladimir Bilčik, koji dolazi iz Evropske narodne partije, a čiji priduženi član je i Srpska napredna stranka, zbog stranačkih veza ume da “zažmuri” na nedemokratske poteze vlasti u Beogradu i učini im određene ustupke, a da je Tanja Fajon svojom nedvosmislenom kritikom vlasti izazvala ogroman bes i netrpeljivost svih stranaka koje učestvuju u Vladi, najviše se očekuje upravo od dva nova lica.

Flekenštajn i Kukan, baš kao i Bilčik i Fajon, dolaze iz dve najveće političke grupacije u EP – Evropske narodne partije i Partije socijalista i demokrata, ali ono po čemu ih većina pamti jeste rešavanje političkog spora između vlasti i opozicije u Severnoj Makedoniji 2015. godine. Tada su njih dvojica svojim autoritetom uspeli da privole dve strane da se saglase oko održavanja slobodnih i poštenih izbora, koji su kasnije doveli i do promene vlasti u ovoj zemlji.

Dok se otpočinjanje dijaloga između dve strane iščekuje, Srbija već godinu dana nije otvorila nijedno poglavlje u pregovorima sa EU, a beleži i sve veći pad na gotovo svim međunarodnim indeksima demokratije. Tako Fridom haus Srbiju svrstava u “delimično slobodne”, švedski V Dem institut navodi da je Srbija u grupi država sa najvećim demokratskim nazadovanjem, a Srbija svake godine pada i na listi “Reportera bez granica” koja meri nivo medijskih sloboda.

Izvor: European Western Balkans

 

Najnovije