Arhiva vesti

Cvijić: Hod po tankoj žici zvaničnog Beograda

Ukrajinska kriza podstakla je solidarnost među evropskim državama, ojačala saradnju u zajedničkom odgovoru na geopolitičke izazove. Srbija je jedina zemlja kandidat za članstvo koja se nije uskladila sa spoljnopolitičkim deklaracijama Evropske unije. O tome koliko ovakvo nesvrstavanje košta, zašto je neophodno odgovorno voditi proces pregovaranja sa Unijom i kako će u narednom period izgledati evropska integracija Zapadnog Balkana, razgovarali smo sa Srđanom Cvijićem iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Beogradska otvorena škola: Rat u Ukrajini je na tlo Evrope vratio realistički pristup bezbednosti. Koliko je rat uticao na preoblikovanje bezbednosne arhitekture Evropske unije? Gde uočavamo najviše promena?

Srđan Cvijić: Prva, rekao bih, tektonska promena, ogleda se u tome što je Evropska unija prvi put odlučila da koristi svoj budžet za kupovinu naoružanja i vojne opreme. Za pomoć Ukrajini predviđeno je do pet milijardi evra kroz Evropski instrument mirovne pomoći, i naravno kroz bilateralnu pomoć mnogih zemalja članica Evropske unije. Uz to, uz vrlo malo disonantnih tonova, imamo do sada neviđeno političko jedinstvo kada je reč o zajedničkoj spoljnoj politici prema ruskom agresoru. Posle više od 20 godina promenljivih, ali uglavnom nategnutih, odnosa sa Putinovim režimom u Rusiji, može se reći da smo 24. februara 2022. godine, bez ikakve sumnje, ušli u doba novog hladnog rata u Evropi.

BOŠ: Kriza je ojačala solidarnost evropskih država u odgovoru na rusku agresiju. Ipak, Srbija nije deo zajedničkog evropskog odgovora. Šta su posledice nesvrstavanja?

SC: Posledice nesvrstavanja se za sada osećaju kroz pojačanu retoriku kada je reč o krajnjem ishodu normalizacije odnosa sa Kosovom. Dok se ranije o tome uglavnom šaputalo, sada se o međusobnom priznanju govori javno, a rekao bih i glasno. Evropska komisija je u svom Izveštaju za Srbiju zaključila da u Poglavlju 31, koje se odnosi na usklađivanje sa spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije, Srbija napravila nazadovanje, što je prvi put da se po novoj metodologiji pristupnih pregovora ovakva mogućnost spominje. Iako je malo verovatno da će Evropski savet odlučiti da Srbiju shodno sa ovim Izveštajem Evropske komisije i kazni suspenzijom pregovora, svakako postaje jasno da većina država Evropske unije na Srbiju sve manje i manje gleda kao na prijateljsku zemlju.

BOŠ: Prema Analizi Centra za međunarodne i bezbednosne poslove, za prvih šest meseci 2022. godine, procenat usklađenosti Srbije sa spoljnopolitičkim deklaracijama Evropske unije iznosi 44%. Prvi put u poslednjih 12 godina Srbija se uskladila sa trima deklaracijama protiv Rusije, koje se tiču sajber napada na Ukrajinu, gomilanja ruske vojske na granicama Ukrajine i podršci pružanju usluga diplomatskog prisustva Evropske unije u Kijevu. Jesu li ove deklaracije precizno odabrane kao najmanje štetne po srpsko – ruske odnose ili nam usklađivanje sa njima govori nešto drugo?

SC: Mislim da su precizno odabrane kako bi u određenoj meri odgovorile na očekivanja Zapada, a kako bi se istovremeno izbeglo da se Kremlj naljuti. Rusija je izbegla da kritikuje glasanje Srbije za deklaracije Generalne skupštine Ujedinjenih nacija koje osuđuju Rusiju, te je jasno da im ovo posebno ne smeta. Ovde se bez sumnje radi o nastavku hoda po tankoj žici režima u Beogradu. S jedne strane se prave mali koraci ka usklađivanju kako bi se zadovoljio Zapad, s druge strane se ne uvode sankcije prema Rusiji.

BOŠ: Sredinom jula, Severna Makedonija i Albanija nakon godina čekanja otvorile su pristupne pregovore sa Evropskom unijom. U regionu prisutan je skepticizam prema procesu pristupanja s obzirom na dugo trajanje. Šta možemo očekivati od Samita lidera Zapadnog Balkana i Evropske unije koji će se održati u decembru?

SC: Najbolje sto možemo da očekujemo je usvajanje predloga Evropske komisije, a to je dodeljivanje statusa kandidata Bosni i Hercegovini i liberalizaciju viznog režima za Kosovo. Posebno će druga mera značajnije povećati entuzijazam kao i veru u buduće članstvo u Evropskoj uniji, barem kada je o Kosovu reč. Bojim se da ove, dobre vesti, neće imati neki poseban efekat u npr. Crnoj Gori, gde politička elita očekuje ubrzano članstvo zemlje u Evropskoj uniji, a ni kod ostalih zemalja kandidata.

BOŠ: Podsticanje saradnje u okviru formata Otvoreni Balkan jedni ocenjuju kao odličnu regionalnu inicijativu koja će nas pripremiti za saradnju u Uniji, dok drugi smatraju da se na ovaj način podriva proces integracije. Kako Vi to vidite?

SC: Mislim da je jako važno da se izbegne nepotrebno dupliranje regionalnih inicijativa kao što su Otvoreni Balkan i Berlinski proces. Takođe, smatram da je jako važno da bilo koja inicijativa uključi sve na Zapadnom Balkanu, a ne samo neke države. Ključno je i da inicijative regionalne saradnje ne budu viđene kao alternativa budućem članstvu država regiona u Evropskoj uniji. Bez budućeg članstva u Uniji, regionalna ekonomska saradnja između tako malih ekonomija bi veoma podsećala na šetnju po zatvorskom krugu. Značajno je i da bilo koji oblik regionalnog ekonomskog prostora u potpunosti poštuje zakonsku regulativu Evropske unije.

BOŠ: Kažete da je dupliranje regionalnih inicijativa nepotrebno, međutim, Unija ipak podržava obe inicijative.

SC: Nije tajna da je aktuelni komesar Varhelji stvorio utisak da podržava Otvoreni Balkan. Ovo, međutim, nije zvanična pozicija niti Evropske komisije niti Evropske unije. Oko ovoga ne postoji konsenzus. Brojne države članice, ako ne i većina, podržavaju nastavak inicijative Berlinskog procesa i Zajedničko regionalno tržište (CRM) u okviru njega, i u novembru očekujemo da Nemačka nastavi sa inicijativama u okviru ovog procesa. Najbolje bi bilo ako bi se ove dve inicijative spojile u jednu i ako bi svi na Zapadnom Balkanu učestvovali u njima, naravno, uz ispunjenje uslova o kojima sam vam već pričao.

BOŠ: Nedavno je prošla 22-godišnjica petooktobarskih promena. Da Vam je tada neko kazao da će se za 22 godine ratovati u Evropi, a da Srbija neće biti deo Evropske unije, šta biste mu rekli?

SC: Ne bih mu/joj verovao. Moj pokojni otac je ceo život posvetio budućem članstvu Srbije u Uniji. Preminuo je 2015. ne dočekavši ispunjenje životnog sna. Devedesete su bile poraz jedne generacije. Ne smemo da dozvolimo sadašnjim vlastodršcima da nas povedu u naredni, jer se bojim da se od njega, kao nacija, ne bismo povratili.

BOŠ: Možemo li reći da je danas Srbija zemlja koja iskreno i politički odgovorno pregovara o članstvu u Evropskoj uniji?

SC: Ne možemo. U poslednjih deset godina, režim Aleksandra Vučića, kroz medije koje kontroliše, vodi konstantnu antievropsku propagandu, kao da mu je cilj da Srbiju pretvori u neku rusku guberniju, a ne državu članicu Evropske unije. Rušenje i zarobljavanje institucija od strane stranke na vlasti, katastrofalno demokratsko nazadovanje, sigurno Srbiju ne kvalifikuju za buduće članstvo, i za to nije kriv niko drugi već predsednik Vučić koji svu vlast i zemlji drži u svojim rukama.

Intervju je prvobitno objavljen u 89 broju biltena Progovori o pregovorima.

Foto: belgradeforum.org

Branislav Cvetković i Miljana Jovanović