Analize

Unija između protekcionizma i strateške autonomije

Unija između protekcionizma i strateške autonomije

foto: AI generisano

Evropska komisija predložila je 9. septembra 2026. godine donošenje novog Evropskog akta o inovacijama (European Innovation Act), a čiji je cilj, kako se u samom Predlogu navodi povećanje konkurentnosti i prosperiteta i obezbeđivanje tehnološke suverenosti EU. Pored toga, predlaže i  preferencijalni tretman evropskih istraživanja prilikom sprovođenja javnih nabavki, u cilju jačanja strateške autonomije EU. Istog dana, Komisija je podnela i Predlog akta o javnim nabavkama (Public Procurement Act), a jedan od njegovih ciljeva jeste uvođenje evropskih preferencijalnih kriterijuma, čime se stvara osnova za primenu šireg strateškog koncepta Kupujmo evropsko (Buy European). Iako Kupujmo evropsko nije naziv jedinstvene politike EU, već šireg nastojanja Brisela da obezbedi stratešku autonomiju EU u ključnim sektorima, kroz nove predloge Evropske komisije sada se može videti njegova konkretnija primena u praksi.

Težnja Evropske unije da ojača stratešku autonomiju nije nova pojava, ali je posebno dobila na značaju nakon početka rata u Ukrajini, kada su postale vidljivije ranjivosti povezane sa zavisnošću od inostranog snabdevanja, naročito u energetici. EU je od tada intenzivirala napore da ojača sopstvene industrijske i tehnološke kapacitete, dok su se tokom 2025. i 2026. godine dodatno produbili pritisci, usled promena u spoljnotrgovinskoj politici SAD i rastućeg trgovinskog deficita koji EU beleži u razmeni sa Kinom. U tom smislu došlo je i do dodatne erozije multilateralnih pravila koja su obezbeđivala predvidljivost u međunarodnoj trgovini, te Brisel pokušava da deluje u skladu sa konceptom Kupujmo evropsko, kako bi u ključnim sektorima obezbedio nezavisnost od promenljivog okruženja u kome ekonomija EU funkcioniše.

Međunarodno okruženje kao uticaj na povećanje zaštite domaće privrede

Sa početkom rata na teritoriji Ukrajine postalo je jasno da EU, ukoliko želi da sledi principe na kojima se zasniva njena spoljna i bezbednosna politika, mora da poveća svoju energetsku nezavisnost. Uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji stavilo je na vrh dnevnog reda diversifikaciju izvora iz kojih se EU snabdeva energijom i dodatno podsticanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na teritoriji Evrope.

Težnja za strateškom autonomijom u ključnim sektorima posebno dobija na značaju sa intenziviranjem industrijske politike u Sjedinjenim Američkim Državama. Još tokom prvog mandata Donalda Trampa, SAD su kroz politiku Kupujmo američko (Buy American) i povećanje carina počele snažnije da podstiču domaću proizvodnju, ali i da stavljaju po strani do tada zaključene multilateralne sporazume o trgovinskoj saradnji, kao i pravila međunarodne trgovine koja uspostavlja Svetska trgovinska organizacija (STO). Administracija predsednika Džozefa Bajdena nastavila je ovaj pristup kroz jačanje industrijske politike, uključujući donošenje Zakona Kupi američko i izgradi Ameriku (Build America Buy America Act) iz 2021. godine, kojim su uvedeni stroži zahtevi za korišćenje domaćih proizvoda u infrastrukturnim projektima koje država finansira, kao i kroz Zakon o smanjenju inflacije (Inflation Reduction Act) iz 2022. godine, koji je podsticao domaću proizvodnju i upotrebu domaćih komponenti i materijala u pojedinim oblastima. Kao odgovor na američku industrijsku politiku, francuski predsednik Emanuel Makron je 2023. godine zagovarao donošenje zakona Kupi evropsko, što se nije dogodilo.

Povratak Donalda Trampa na vlast 2025. godine dodatno je pojačao pritisak na EU, kroz širu primenu protekcionizma, jačanje domaćih preferencija i preispitivanje američkih obaveza koje proizlaze iz Sporazuma o javnim nabavkama, zaključenog u okviru STO. Takođe, poremećaj koje je Tramp uveo u međunarodnu trgovinu povećanjem carina 2. aprila 2025. godine na nivo koji nisu dostigle još od kraja Drugog svetskog rata, težnja za povećanjem strateške autonomije postepeno dobija veći značaj, a sa njim i koncept Kupujmo evropsko.

Istovremeno, EU se suočava sa izraženom trgovinskom neravnotežom u odnosima sa Kinom i njenom nelojalnom konkurencijom usled industrijske politike i državne pomoći kineskim kompanijama koje kinseka vlada primenjuje. Tokom 2025. godine deficit EU u robnoj razmeni sa Kinom iznosio je približno milijardu evra dnevno, što ukazuje na izraženi trgovinski disbalans.

Kupujmo evropsko i novi Predlog plana javnih nabavki

Podstaknuti politikom Kupujmo američko, na Samitu EU u martu 2026. godine, lideri EU pokrenuli su agendu Jedna Evropa, jedno tržište u okviru koje je predviđeno uvođenje ciljane i proporcionalne evropske preferencije, koja prati okvir Kupujmo evropsko, u ključnim oblastima za stratešku autonomiju. Ovaj pristup obuhvata oblasti poput odbrane, čistih tehnologija, automobilske i hemijske industrije. Ipak, među državama članicama nije postojala potpuna saglasnost o obimu i načinu primene ovog pristupa. Dok su pojedine države, na čelu sa Francuskom, podržavale snažnije favorizovanje evropske proizvodnje, druge, posebno manje ekonomije, su upozoravale da bi preširoka primena evropske preferencije mogla da ograniči konkurenciju, poveća troškove i izazove reakcije trgovinskih partnera. Zbog toga je naglašeno da evropska preferencija treba da bude ciljana i proporcionalna, uz poštovanje međunarodnih trgovinskih obaveza EU.

Upravo je navedeno pridržavanje međunarodnih trgovinskih obaveza ključno za razlikovanje savremenog američkog protekcionizma i protekcionističkih elemenata koje EU uvodi kroz favorizovanje evropskih kompanija u cilju jačanja strateške autonomije. Dok je Tramp najavio preispitivanje Sporazuma o javnim nabavkama i potencijalno povlačenje SAD iz istog ukoliko se ispostavi da on ograničava američke interese, EU u svojim novim predlozima nastoji da evropsku preferenciju uskladi sa postojećim međunarodnim obavezama.

U Predlogu akta o javnim nabavkama (Public Procurement Act) evropska preferencija deo je šireg nastojanja da se kroz javne nabavke ojačaju ekonomska bezbednost, suverenitet i otpornost EU. Predlog istovremeno izričito navodi da su mere evropske preferencije usklađene sa međunarodnim obavezama EU, uključujući Sporazum o javnim nabavkama. Njihova primena pritom nije apsolutna, već zavisi od obuhvata konkretne nabavke i međunarodnih obaveza koje EU ima prema određenim trgovinskim partnerima.

Drugačiji, uži pristup predviđen je Predlogom evropskog akta o inovacijama (European Innovation Act), koji uvodi poseban režim za javne nabavke istraživanja i razvoja. Predlog predviđa da u takvim postupcima mogu učestvovati privredni subjekti iz država članica, kao i subjekti iz država sa kojima EU ima međunarodne sporazume koji se odnose na predmet konkretne nabavke. Istovremeno, najmanje 50% aktivnosti istraživanja, prema predloženim pravilima, trebalo bi da se obavlja u tim državama. Na taj način evropska preferencija nije koncipirana kao potpuno zatvaranje tržišta za neevropske aktere, već kao mehanizam koji se primenjuje uzimajući u obzir postojeće međunarodne obaveze EU.

Ograničenja evropske preferencije dodatno su obrazložena u Proceni uticaja Evropskog akta o inovacijama. Za Evropski akt o inovacijama razmatrane su tri mogućnosti: neobavezna preferencija, obavezna preferencija sa izuzecima i stroga obavezna preferencija bez izuzetaka. Komisija je kao poželjnu opciju odabrala obaveznu preferenciju uz mogućnost odstupanja kada nema dovoljno odgovarajućih punuda iz EU ili kada bi primena preferencije proizvela nesrazmerne troškove ili tehničku nekompatibilnost. Kao jedan od kriterijuma za procenu nesrazmernih troškova navodi se i situacija u kojoj bi cena evropske ponude bila više od 20% viša od ponude iz treće zemlje. Ove klauzule istovremeno treba da ograniče negativne ekonomske efekte i obezbede kompatibilnost sa međunarodnim obavezama.

Procena uticaja pokazuje i da Komisija nije posmatrala evropsku preferenciju samo kao instrument zaštite domaćih proizvođača, već i kroz moguće troškove i koristi takve politike. Za Evropski akt o inovacijama procenjeno je da bi uvođenje preferencije moglo da doprinese smanjenju rizika od zavisnosti u kritičnim tehnologijama i razvoju evropskih lanaca snabdevanja. Istovremeno, ukupni paket mera iz Evropskog akta o inovacijama, prema proceni Komisije, mogao bi da poveća BDP EU za 0,25-0,42%, što implicira da bi eventualni početni gubici usled preferencija mogli biti racionalno prihvaćeni.

Unija između otvorenog globalnog tržišta i protekcionizma

Promene u međunarodnom ekonomskom okruženju podstakle su Evropsku uniju da preispita granice svoje dosadašnje otvorenosti prema globalnom tržištu. Energetska zavisnost od Rusije, rastuća zavisnost od uvoza iz Kine, kao i promena spoljnotrgovinske politike SAD pokazali su ranjivosti koje nastaju kada strateški važni sektori zavise od spoljnih aktera. Zbog toga EU sve više povezuje spoljnotrgovinsku i industrijsku politiku sa ciljem jačanja strateške autonomije, otpornosti i tehnološke suverenosti.

Iako se svetska ekonomija očigledno kreće ka većoj zaštiti domaćih tržišta i strateški važnih sektora, EU reagujući na takve promene i dalje nastoji da se pridržava principa otvorene trgovine i svojih međunarodnih obaveza. Koncept Kupujmo evropsko i uvođenje evropske preferencije zato predstavljaju nastojanje da se u određenim strateškim oblastima ojačaju evropski kapaciteti, bez potpunog zatvaranja tržišta za međunarodnu konkurenciju. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje da li će EU uspeti da politiku zaštite ključnih sektora zadrži u granicama ciljane evropske preferencije, bez šireg odstupanja od principa slobodne trgovine, ili će međunarodno okruženje podstaći dalje zatvaranje evropskog tržišta.

Autorka: Ana Škiljević