Arhiva vesti

Sadašnja metodologija ne daje rezultate, može li se novim modelima do bržeg pristupanja?

foto: Alexandre Lallemand on Unsplash

Od početka rata u Ukrajini, na prostoru Zapadnog Balkana može se videti svojevrsna diplomatska ofanziva Evropske unije. Od Šarla Mišela do Olafa Šolca poruka je ista: Zapadni Balkan mora se približiti Evropskoj uniji što pre. Kako bi se to dogodilo, neki polaze od stava da trenutna politika proširenja ne daje željene rezultate i predlažu njenu veću ili manju reformu. Utisak je da je kriza u Ukrajini podstakla mnoge u EU da razmišljaju o ponovnom oživljavanju procesa pristupanja.

Da bi zbog neophodnosti da Zapadni Balkan postane što pre integrisan u Evropsku uniju, promenu i reformu aktuelnog modela pristupanja prvi je od evropskih zvaničnika posle ruske agresije na Ukrajinu spomenuo predsednik Evropskog saveta, Šarl Mišel. On veruje da bi ona morala da se izmeni tako da proces postane „brži, postepen i reverzibilan“. I tokom svoje posete Beogradu krajem maja, Mišel je poručio da bi Zapadnom Balkanu trebalo ponuditi socijalne i ekonomske prednosti već tokom pregovora o pristupanju, umesto da benefiti, kao do sada, dolaze tek na kraju procesa.

Bez obzira što su reči o evropskim integracijama pale u senku više nego dinamične konferencije za medije predsednika Srbije i nemačkog kancelara, Šolc ipak jeste ponudio nešto malo optimizma oko procesa pristupanja. Šolc je medijima u Beogradu rekao da brzina pristupanja EU zavisi, kako od želje onih koji su kandidati za pristupanje, tako i od spremnosti EU.

„To neće biti moguće za šest meseci. Procesi pristupanja su doneli velike promene u svakoj zemlji. Preduslov za to je da su u zemlji spremni za te promene. Ja želim da vas ohrabrim i da vam kažem da se možete pouzdati u nas i da ćete dobiti našu podršku u tome”, poručio je Šolc.

Koordinator projekata Beogradske otvorene škole (BOŠ) Branislav Cvetković ocenjuje za European Western Balkans da su nedavne posete evropskih zvaničnika bile inspirisane, između ostalog i idejom oživljavanja procesa evropskih integracija i pružanja nove perspektive.

„Treba uzeti u obzir pad zainteresovanosti građana za Evropsku uniju i odolevanje Srbije da uvede sankcije Ruskoj Federaciji, odnosno svrsta se u na jednu od dve strane“, kaže Cvetković, dodajući da se proces evropskih integracije vidi i kao proces stabilizacije, koja je u trenutnim okolnostima preko potrebna.

Austrijski predlog: Postepena integracija, brži i reverzibilan proces

Početkom juna i Austrija je zemljama članicama Evropska unije prosledila dokument (non-pejper) kojim se zalaže za novi pristup prema zemljama Zapadnog Balkana, kako bi se omogućila njihova „postepena integracija“ u EU. Kako smatra austrijska Vlada, kriza koja je nastala kao rezultat ruske agresije na Ukrajinu mogla bi imati „kolateralni efekat“ na stabilnost regiona, što bi za posledicu moglo da ima prelivanje sukoba sa granica EU u samu njenu sredinu.

„Moramo razmišljati preko postojećih instrumenata proširenja i susedstva i koristiti neiskorišćeni potencijal. Na putu ka punopravnom članstvu, trebalo bi da stvorimo mogućnosti da ove zemlje postepeno integrišemo u oblasti politike koje su za njih od posebne koristi“, smatra zvanični Beč.

Miloš Pavković, mlađi istraživač Centra za evropske politike (CEP), objašnjava za European Western Balkans da su dva ključna elementa u austrijskom predlogu: postepeno (sektorsko) uključivanje kandidata u rad EU institucija i povećan pristup evropskim fondovima.

Prema njegovim rečima, što se tiče mogućnosti institucionalnog učešća, veoma je važno da se glas država Zapadnog Balkana čuje i uzme u obzir prilikom donošenja odluka u Briselu, kako bi se izbeglo da države kandidati ispaštaju zbog loših odluka adminstracije EU.

“Najbolji primer takvih odluka su zabrana izvoza medicinske opreme van EU na početku pandemije čime su otvorena vrata Kini da poveća svoje prisustvo i zabrana protoka energetskih derivata van EU ka onim kompanijama u kojima Rusi imaju većinsko vlasništvo (deo 4. paketa sankcija) čime je praktično obuhvaćena Naftna industrija Srbije (NIS) čiji je Gasprom većinski vlasnik. Obe odluke su kasnije izmenjene tako da se ne odnose na države Zapadnog Balkana, ali je šteta u vidu okrnjenog kredibiliteta EU već bila načinjena”, podseća Pavković. 

On dodaje da je evidentno da je Zapadni Balkan na nižem nivou privrednog, tehnološkog i svakog drugog razvoja a da trenutni pretpristupni fondovi nisu dovoljni da se ove države približe evropskom proseku.

„Stoga je neophodno otvoriti dodatne evropske fondove za finansiranje sveobuhvatnih reformi, a to je nešto što Austrija takođe predlaže. Mogućnost implementacije oba elementa može imati podsticajni efekat na donosioce odluka u regionu”, navodi Miloš Pavković za EWB. 

Govoreći o austrijskom predlogu u kontekstu pristupnih pregovora Srbije u EU, Branislav Cvetković ocenjuje da prema onome što se može videti iz medija, austrijski predlog ima potencijal da građanima Srbije približi proces integracija i povrati njihovu zainteresovanost za Evropsku uniju.

“Mada, iako je nekoliko puta istaknuto da non-paper, odnosno predlog nema veze oružanim sukobom u Ukrajini, teško je oteti se tom utisku. „Diplomatska ofanziva“, kako ste je nazvali, zapadnih zvaničnika nesumnjivo je podstaknuta situacijom u Ukrajini i srpskom, uslovno rečeno, neopredeljenošću. Takođe, ne treba tu ni zanemariti austrijski interes u Srbiji. Austrija je jedan on najvećih investitora i trgovinskih partnera Srbije, te je neophodno zadržati, približiti i ne izgubiti tržište Srbije i regiona, a zauzvrat ponuditi perspektivu i oživeti proces koji traje veoma dugo”, smatra Cvetković. 

Kako bi se oživeo proces proširenja, Centar za evropske politike (CEP)  zajedno sa briselskim Centrom za evropske političke studije (CEPS) lansirao je predlog o faznom pristupanju. Ideja je da se sa jedne strane ublaži zabrinutost među državama članicama EU u pogledu mogućnosti daljeg proširenja, a sa druge  da se prevaziđe očigledan ćorsokak u politici proširenja. Zato su dva think-tank-a predložila pristupanje u četiri pristupne faze, kako bi se izbegla sadašnja binarna podela u procesu pristupanja “članstvo – odsustvo članstva”. Autori ističu da taj model predviđa i omogućava benefite i za građane i za političke elite. Prelazak iz jedne u drugu fazu zavisio bi od ocena i zasluga, a po ovom modelu zemlje kandidati za članstvo imali bi pristup strukturnim fondovima EU i pravo posmatranja u institucijama EU i pre formalnog članstva.

Pročitaj još: [EWB Intervju] Lazarević: Vlast u Srbiji ne komunicira evropske integracije na adekvatan način

Miloš Pavković iz CEP-a objašnjava da su austrijski predlog i predlog o faznom pristupanju zasigurno komplementarni.

Centralna ideja našeg modela o faznom pristupanju jeste da je neophodno da se donosioci odluka iz država Zapadnog Balkana podstaknu na sprovođenje reformi time što će već tokom pristupnog procesa biti omogućeno državama koje ostvaruju napredak da učestvuju u radu institucija EU i pristupe EU fondovima. Tokom prethodnih meseci smo aktivno zagovarali ovaj model i veoma mi je drago što su Austrijanci pokupili ključne ideje i time pokazali da think tank-ovi mogu da budu generatori originalnih ideja koje mogu da se odraze na ključne diskusije o politici proširenja među donosiocima odluka u EU”, navodi Pavković. 

Da li je za zastoj Srbije kriv trenutni model pristupanja?

Svi do sada ponuđeni predlozi reforme procesa pristupanja polaze od stava da sadašnji proces ne daje željene rezultate. To se pre svega vidi na primeru Severne Makedonije i Albanije, koje iako su ispunile sve neohodne kriterijume, pregovore ne mogu da otvore od 2019. godine.

Miloš Pavković navodi da je do sada pristupni proces bio rigidan, tako da benefiti članstva slede tek kada se ispune svi kriterijumi za članstvo. On dodaje da se sa predloženim modelom faznog pristupanja, koji je komplementaran sa onim što dolazi od Austrije, jednačina bitno menja.

„Omogućava se već tokom pristupnih pregovora da države koje ostvaruju napredak da uživaju u institucionalnim i finansijskim benefitima. Na taj način ideja je ne samo da se „odobrovolje“ donosioci odluka, već i da se EU približi običnim građanima s obzirom da su gorepomenuti benefiti nešto što bi na pozitivan način moglo da utiče na njihove živote”, smatra Pavković. 

Prema njegovim rečima, imajući sve to u vidu, predlozi koji naglašavaju značaj faznog pristupanja imaju potencijal da ožive pregovore ne samo Srbije, već i svih ostalih država Zapadnog Balkana i pomognu da se višedecenijski cilj ovih država da postanu punopravne članice EU napokon i ostvari.

On ipak ukazuje da je suština stagniranje procesa pristupanja Srbije EU nedostatak napretka u oblasti vladavine prava, nezavidno stanje u medijima, kao i nedovoljna borba protiv kriminala i korupcije. Pored vladavine prava, Pavković smatra da na tempo pregovora Srbije utiče i pitanje Kosova, kao i neusklađivanje sa Zajedničkom spoljnom i bezbednosnom politikom EU.

“Iako je jasno da u slučaju Srbije za stagniranje u procesu pristupanja najmanje „kriva“ revidirana metodologija, a mnogo više gorepomenuti faktori, ne treba zanemariti značaj pružanja većih podsticaja kako bi došlo do implementacije sveobuhvatnih reformi”, zaključuje niži istraživač Centra za evropske politike Miloš Pavković.

Da li je EU spremna da izmeni svoj dosadašnji pristup regionu, koji će se model izabrati moglo bi da bude poznato nakon sastanka lidera Evropske unije u Briselu 23. juna.

Izvor: European Western Balkans