Izmjene Ustava Bosne i Hercegovine: Identitetsko pitanje

foto: Evropska unija

Ustav Bosne i Hercegovine sastavni je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. Od kada je Ustav stupio na snagu govori se o potrebi njegove promjene, precizniji o potrebi za reformom određenih ustavnih rješenja. U periodu od 2005. do 2009. godine mnogo se govorilo, ali se malo šta uradilo.  
 
Prvi prijedlog izmene Ustava, poznat kao Aprilski paket, bio je prijedlog Sjedinjenih Američkih Država o kojem su se pregovori vodili u tajnosti sve do aprila 2006. godine. Nakon čega pisani prijedlog dolazi u parlamentarnu proceduru. Predloženi amandmani nisu dobili dovoljan broj glasova i nisu bili usvojeni u donjem domu Parlamenta Bosne i Hercegovine. Prijedlog domaćih vladajućih stranaka poznat kao Prudski sporazum bio je manje ambiciozan prijedlog i nije ni došao u parlamentarnu proceduru. Posljednji prijedlog bio je Butmirski proces koji je vođen između predstavnika svih parlamentarnih stranaka, a medijator u pregovorima bila je Evropska unija, ali do konkretnih rješenja nije došlo. 
 
Nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (2008) aktivniju ulogu u političkim dešavanjima imala je Evropska unija. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju na snagu je stupio 2015. godine, dok je Bosna i Hercegovina zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji podnijela 2016. godine. U maju 2019. godine Evropska komisija objavila je svoje mišljenje o zahtjevu za članstvo i utvrdila 14 prioriteta koje je potrebno da Bosna i Hercegovina ispuni kako bi se otvorili pregovori o pristupanju Evropskoj uniji.  
 
Prioritet pod rednim brojem četiri, koji se nalazi u grupi prioriteta pod nazivom demokratija i funkcionalnost odnosi se na ustavne promjene. Vlasti u Bosni i Hercegovini nisu napravile značajan iskorak na putu ka Evropskoj uniji, a što je potvrdila i Evropska komisija u svojim izvještajima.   
 
U izvještaju za 2023. godinu Evropska komisija konstatovala je da u domenu ustavnih i izbornih reformi nisu sprovedene sa posebnim fokusom na nesprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić–Finci protiv Bosne i Hercegovine. Evropski sud za ljudska prava osudio je Bosnu i Hercegovinu zbog diskriminatorskog odnosa prema manjinama, u ovom slučaju prema romskoj i jevrejskoj manjini u Bosni i Hercegovini jer im je onemogućeno da se kandiduju za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i da budu delegati za Dom naroda. Ustavom je definisano da pripadnici konstitutivnih naroda (Bošnjaci, Srbi i Hrvati) mogu biti kandidati za dvije navedene institucije. Nakon presude kao jedan od zahtjeva u oblasti ustavnih promjena jeste i implementacija svih presuda Evropskog suda za ljudska prava koji se odnose na Bosnu i Hercegovinu.  
 
U periodu od 2018. do 2022. godine kada su vlast na nivou Bosne i Hercegovine činili Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Stranka za demokratsku akciju (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) nije napravljen niti jedan korak u procesu evropske integracije Bosne i Hercegovine. Nakon opštih izbora 2022. godine na vlast je došla koalicija SNSD-HDZ-Trojka. Najavljeni ubrzani put ka Evropskoj uniji nakon potpisivanja koalicionog sporazuma ulio je nadu da se stvari mogu promijeniti.  
 
Iako Bosna i Hercegovina nije ispunila 14 prioriteta u decembru 2022. godine Bosna i Hercegovina dobila je status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Status kandidata je pred Bosnu i Hercegovinu postavio obaveze da prije otvaranja pristupnih pregovora mora ispuniti 14 prioriteta. Status kandidata podstakao je političke elite da nakon decembra 2022. godine krenu sa usvajanjem ključnih zakona kako bi Bosna i Hercegovina što prije otvorila pristupne pregovore.  
 
Usvajanjem niza zakona, poput Zakona o vinu, Izmjene i dopune zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS) i u parlamentarnu proceduru upućen je niz nacrta evropskih zakona. U izvještaju za 2023. godinu, Evropska komisija je pohvalila napredak Bosne i Hercegovine, međutim kako su naglasili da je potrebno uložiti dodatni napor kako bi Bosna i Hercegovina dobila zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora. Pominjući ustavne i izborne reforme u izvještaju za 2023. godinu Evropska komisija je konstatovala da su promjene i dalje potrebne kako bi se Ustav uskladio sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i sprovođenjem presude u predmetu Sejdić-Finci.  
Sadašnji ustav i principi na kojima počiva Bosna i Hercegovina proizašli su iz mirovnog sporazuma koji su sačinili međunarodni akteri. Potpisnici tog sporazuma postigli su minimalan konsenzus kako bi zaustavili rat, a tek onda uspostavili politički sistem države. Pitanje ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini se posmatra kao identitetsko pitanje gdje svi akteri vide opasnost od gubitka poluga moći kojima sada raspolažu, ali i gubitka nacionalnog identiteta. Iz navedene podjele na nacionalne blokove proizišao je i partijski sistem odnosno partijski sistemi i političke partije svoje glasačko tijelo imaju u okviru jednog naroda.  
 
Dodatni problem je što ne postoji međusobno povjerenje među političkim akterima koji treba da sprovedu ustavnu reformu. Do sada, osim Prudskog sporazuma, nije postojala domaća inicijativa na koji način treba i šta je potrebno izmijeniti. Nemogućnost postizanja dogovora proizvod je toga što akteri sa sve tri strane na različite načine vide budućnost Bosne i Hercegegovine. Bošnjaci u ovom procesu vide šansu za uspostavljanje centralizovanije države, gdje bi umjesto entiteta postojali regioni koji bi imali minimalne nadležnosti, Srbi u ustavnim promjenama vide pretenziju Bošnjaka i stranih faktora da se ukine Republika Srpska, dok Hrvati u ustavnim promjenama vide šansu za veću autonomiju i mogućnost rješavanja slučaja Komšić.  
 
Ustavom Bosne i Hercegovine predviđeno je tročlano Predsjedništvo koje se sastoji od tri člana, jednog Srbina koji se bira na teritoriji Republike Srpske, jednog Bošnjaka i Hrvata koji se biraju na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine kao jedne izborne jedinice. Prema popisu iz 2013. godine u Bosni i Hercegovini živi ukupno 544 780 Hrvata i oni čine 22,4% ukupnog stanovništva u FBiH, dok Bošnjaci čine 70,4% ukupnog stanovništva. Prilikom glasanja za članove Predsjedništva u FBiH svi kandidati i iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda nalaze se na jednom izbornom listiću dok birači imaju pravo da glasaju samo za jednog kandidata. Zbog brojčane nadomoći Bošnjaka u prethodnoj deceniji u više izbornih ciklusa člana Predsjedništva iz reda Hrvata birali su Bošnjaci. Prvi put kada su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva bio je 2006. godine, zatim 2010, 2018. i na kraju 2022. godine. U svim ovim izbornim ciklusima za člana Predsjedništva izabran je Željko Komšić koji se izjašnjava kao Hrvat, ali koji je predstavnik probosanske politike i koji uvažava veliki ugled među strankama koje su građanski orijentisane, ali i kod SDA. Ovakve tvrdnje mogu se potvrditi uvidom u konačne rezultate izbora za člana Predsjedništva gdje se vidi da u sredinama gdje dominantno žive Hrvati glasali su za kandidata iz HDZ-a koja predstavlja nacionalnu stranku Hrvata u BiH koje kao argument navodi i Mirjana Kasapović u radu posvećenom „slučaju Komšić“. Tipični primjeri etnički najhomogenije hrvatske opštine su u Zapadnoj Hercegovini. I obrnuto: ako je opština heterogena, odnosno ako je manji dio Hrvata u biračkom tijelu, hrvatski kandidati dobijaju manje, a kandidat SDP-a nešto više glasova, kao u nekima opština u srednjoj i sjevernoj Bosni. Komšić u svakom izbornom ciklusu pobjeđivao je u prosjeku od 30 opština u kojima su Bošnjaci dominantna etnička grupa, dok u opštinama gdje su Hrvati većina, Komšić je bio tek trećeplasirani kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva.  
 
U decembru 2023. godine Evropska komisija je preporučila Savjetu Evropske unije da sa Bosnom i Hercegovinom otvori pregovore kada Bosna i Hercegovina ispuni određene kriterijume. U februaru 2024. godine u Bosnu i Hercegovinu stigla je Angelina Ajhorst i bilo je jasnije o kojim kriterijumima je riječ. Pored otvaranja pregovora sa FRONTEKS-om i usvajanje tri zakona - Zakona o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma, Zakona o sprječavanju sukoba interesa i Zakona o sudovima. Tom prilikom rok za usvajanje ova tri zakona i otvaranje pregovora sa FRONTEKS-om dat je kraj marta 2024. godine.  
 
U javnosti najviše pažnje izazvao je Zakon o sprječavanju sukoba interesa. Navedeni zakon je usvojen na sjednici Predstavničkog doma 8. marta 2024. godine. Navedeni zakon našao se na meti kritika opozicije iz Republike Srpske jer je prilikom glasanja komisije potrebna prosta većina i na taj način, prema navodima, opozicije je isključena Republika Srpska iz odlučivanja što ugrožava Republiku Srpsku. Prije navedenog zakona usvojen je i Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma i otvoreni su pregovori sa FRONTEKS-om. Zakon o sudovima nije usvojen, ali je bio na dnevnom redu sjednice Vijeća ministara 12. marta 2024. godine. Tačka zbog koje se spore jeste sjedište nove instance u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine, a to je Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine. Zahtjev SNSD-a je da Apelaciono vijeće bude smješteno u Banja Luci, dok prijedlog stranaka Trojke i HDZ-a jeste da bude u Istočnom Sarajevu. Predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen potvrdila je da je Evropska komisija preporučila Savjetu Evropske unije otvaranje pristupnih pregovora sa Bosnom i Hercegovinom, iako Bosna i Hercegovina nije donijela Zakon o sudovima.  

Autorka: Nikolina Lozo