Arhiva: Analize

Klimatska pravda: Odbrana prava na zdravu

Klimatska pravda: Odbrana prava na zdravu

foto: Privatna arhiva

Presuda protiv Švajcarske predstavlja presedan koji bi mogao postati nova pravna norma i otvoriti vrata novim tužbama i time dodatno povećati pritisak na države i kompanije da unaprede i donesu ambicioznije klimatske ciljeve, a koji bi bili u skladu s Pariskim sporazumom.

„Danas će biti pretežno sunčano i veoma toplo uz slab, promenljiv vetar. Najviša dnevna temperatura iznosiće od 28°C do 32°C. U Beogradu živa u termometru mogla bi da dostigne 31°C.” Iako ovo deluje kao prognoza vremena za topli letnji dan, radi se o sredini aprila. Naime, 14. april, ali i nekoliko dana pre i posle, biće zabeleženi kao dani s rekordnim dnevnim temperaturama. Prethodni rekord za 14. april zabeležen je 1939. kada je izmereno 26,6°C. I nije samo 14. april u pitanju, jer je mart 2024. bio najtopliji u Srbiji od kada se vrše merenja, s temperaturom od 3,7°C iznad proseka. Još gora situacija je bila u februaru 2024. godine, s temperaturom od 8,1°C iznad višegodišnjeg proseka. I nije Srbija tek neki izuzetak, ovaj trend je sličan svuda u svetu.

Ljudima čak više nisu potrebni podaci Republičkog hidrometorološkog zavoda da uvide da imamo letnje temperature u martu, da sneg već godinama gotovo da ne pada, da bagrem cveta skoro tri nedelje ranije, ali i da je u prethodnih nekoliko meseci bilo tek nekoliko kišnih dana. Klimatske promene su postale realnost i dok nekima (koji ne razmišljaju o posledicama) one ulepšavaju proleće, drugima zadaju puno glavobolja.

Dok temperaturni rekordi padaju svakodnevno, vlade i kompanije se načelno zalažu za smanjenje emisija gasova sa efektom staklene bašte i utrkuju u brendiranju sebe kao zelenih, klimatski prijateljskih. Međutim, mahom se ne odustaje od uobičajenog načina poslovanja, te emisije gasova sa efektom staklene bašte nastavljaju da rastu i probijaju rekordne vrednosti.

Klimatska pravda

Istovremeno s letnjim vrućinama u aprilu, došla je i vest da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu doneo prvu klimatsku presudu, prema kojoj je Švajcarska zbog nedovoljno ambicioznih klimatskih ciljeva prekršila prava svojih stanovnika. Iako ova presuda nema mehanizam da natera državu da smanji emisije, ipak predstavlja prvi korak i verovatno otvara prostor za još klimatskih tužbi.

Klimatsku tužbu protiv Švajcarske podnele su žene starije od 64 godine, okupljene u udruženju građana pod nazivom Starije žene za zaštitu klime. Istovremeno, tužbu su takođe podneli mladi iz Portugala, kao i farmeri iz Francuske, ali nažalost rezultati ovih presuda nisu klimatski pozitivni. Ipak, to pokazuje da se sve više ljudi, različitih godina i zanimanja, pravno bori protiv klimatskih promena.

Presuda protiv Švajcarske predstavlja presedan koji bi mogao postati nova pravna norma i otvoriti vrata novim tužbama i time dodatno povećati pritisak na države i kompanije da unaprede i donesu ambicioznije klimatske ciljeve, a koji bi bili u skladu s Pariskim sporazumom.

Mane dobrog mehanizma

Broj tužbi građana protiv vlada i kompanija značajno se uvećao prethodnih godina. Verovatno dosad najznačajnija tužba je iz 2015. godine, a koju su građani dobili protiv Holandije. U ovom slučaju, holandske sudije su donele presudu da procenat smanjenja emisija nije dovoljno ambiciozan i naložile da se napravi novi klimatski plan sa ambicioznijim smanjenjem emisija. Zbog toga je holandska Vlada zatvorila jednu elektranu nekoliko godina ranije nego što je planirano, što je dovelo do smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte.

Osim vlada, građani sve češće tuže i korporacije, pa je interesantna jedna presuda iz 2021. godine, takođe iz Holandije. Nakon tužbe građana, sud je doneo odluku da naftna kompanija Rojal Dač Šel smanji svoje emisije za 45% do 2030. godine.

Kako tužbe postaju sve značajniji mehanizam građana da vrše pritisak na vlast zarad ambicioznijih klimatskih ciljeva, uviđamo i drugu stranu medalje − procesi su često preskupi, traju godinama i iziskuju značajne resurse. Te resurse građani često nemaju, dok velikim kompanijama ne predstavlja problem da unajme najbolje advokatske kancelarije i beskonačno produžavaju sudski proces.

Takođe, klimatski i ekološki aktivisti često bivaju ućutkivani tako što na njihove adrese stižu SLAPP tužbe. Kao što je poznato, namera tužioca koji koristi SLAPP nije da mu se usvoji tužbeni zahtev, već da ograniči, ućutka i spreči svaku kritiku usmerenu protiv njega, da zastraši tuženog, ali i sve ostale koji bi mogli javno da istupaju protiv njega, što za posledicu ima cenzuru i autocenzuru.

Kako je u Srbiji?

Klimatske tužbe još uvek nisu ušle u sudsku praksu u Srbiji, ali ne bi bilo iznenađujuće da uskoro, usled nedovoljno ambicioznih planova i u Srbiji, budu pokrenute prve klimatske parnice. A deluje da za njih ima dosta materijala. Srbija je tek pre nekoliko nedelja podnela treći izveštaj prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih nacija o promeni klime. Osim što kasni više od tri godine s podnošenjem izveštaja, Srbija pokazuje i znatno slabije ambicije da smanji emisije gasova sa efektom staklene bašte od gotovo svih zemalja regiona.

Iako još uvek nema klimatskih tužbi, u Srbiji polako raste broj ekoloških tužbi i presuda. Viši sud u Beogradu je u septembru 2022. godine doneo presudu po tužbi Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) i naložio „Elektroprivredi Srbije” (EPS) da višestruko smanji emisije sumpor-dioksida iz termoelektrana zbog njihove opasnosti po zdravlje ljudi i životnu sredinu. Iako još uvek nije dala rezultate, ova presuda je barem malo pogurala ubrzanje rada na ugradnji filtera zarad smanjenja emisije sumpor-dioksida.

Na talasu ili pod talasom

Kada kažemo ljudska prava i osnovna ljudska prava, najčešće pomislimo na pravo na život, politička prava, slobodu, nediskriminaciju, kretanje i sl. Tek poneko pomisli na socio-ekonomska prava koja su jednako važna, ali često zapostavljena. Retki će u ova prava svrstati i pravo na čistu životnu sredinu i pravo na nepromenjene klimatske uslove. Da svako ima pravo na zdravu životnu sredinu zagarantovano je Ustavom Republike Srbije, ali je upitno koliko se to primenjuje u praksi. Još manje se primenjuje pravo da živimo u klimatskim uslovima koji će čitavom ekosistemu omogućiti nesmetanu dugoročnu reprodukciju.

Čini se da razvoj pravnih mehanizama za zaštitu klime predstavlja jedno od važnih polja borbe i da je jedna velika bitka dobijena time što je Evropski sud za ljudska prava doneo prvu klimatsku presudu. Ipak, očekuje nas još dosta borbe na ovom polju, a ona treba da bude u kombinaciji s borbom za klimatsku pravdu, koja mora ići i korak dalje od proste vladavine prava. Čini se da je danas svima poznato da živimo u oluji galopirajuće klimatske katastrofe, ali i u toj oluji nismo svi u jednakim pozicijama – neki su još uvek udobno smešteni na svojim jahtama, mnogi se ljuljaju u brodićima, a mnoštvo ljudi se, figurativno ali i bukvalno, davi u poplavama bežeći od klimatskih promena.

Autor: Predrag Momčilović, Centar za zelene politike

Tekst je prvobitno objavljen u 107. broju biltena Progovori o pregovorima

Najnovije