Analize

Evropska unija i ASEAN: Saradnja kao odgovor na geopolitičke tenzije

Evropska unija i ASEAN: Saradnja kao odgovor na geopolitičke tenzije

foto: Ricardo Stuckert / PR

Lideri država članica organizacije Asocijacija nacija jugoistočne Azije (ASEAN) okupili su se na redovnom 47. samitu ove organizacije u glavnom gradu Malezije, Kuala Lumpuru u period od 26. do 28. oktobra. Ovaj krovni format za dijalog na najvišem političkom nivou država članica održava se dvaput godišnje, u državi koja u datom trenutku obavlja funkciju jednogodišnjeg predsedavanja organizacijom. Pored 11 članica (Brunej, Filipini, Indonezija, Istočni Timor, Kambodža, Laos, Malezija, Mjanmar, Singapur, Tajland i Vijetnam), samitima prisustvuju i predstavnici ključnih partnerskih država i organizacija. Iz evropskog ugla, oktobarski samit u Maleziji predstavlja važnu prekretnicu jer označava prvi samit na kojem je Evropska unija punopravno učestvovala.

Njeno prisustvo predstavlja rezultat dugogodišnjeg uspona u odnosima EU i ASEAN. Dve organizacije su 2020. uspostavile strateško partnerstvo. Ono je konkretizovano komemorativnim liderskim samitom u Briselu 2022, čime je obeleženo 45 godina diplomatskih odnosa. Stoga poziv upućen predsedniku Evropskog saveta Antoniju Košti predstavlja logičan sledeći korak.

Saradnja se zasniva na posvećenosti multilateralizmu i međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima, kao i rastućim nivoima trgovine i ekonomske povezanosti. Uz to ih vezuje i nezavidna pozicija između dve vatre u kontekstu produbljenog rivaliteta SAD i Kine.

Zajednički interesi u nestabilnom međunarodnom poretku

Obe organizacije sebe vide kao branioce poretka zasnovanog na pravilima u trenutku kada rivalitet velikih sila umanjuje efikasnost i značaj međunarodnih institucija. Za EU, jačanje saradnje sa ASEAN-om važno je za sprovođenje njene Indo-Pacifičke strategije, kojom želi da poveća angažman u regionu od presudnog značaja za globalne trgovinske tokove i tehnološke lance snabdevanja. Za ASEAN, održavanje pozitivnih odnosa sa više spoljnopolitičkih partnera, uključujući SAD, Kinu, Japan i Indiju, pruža mogućnost za očuvanje strateške autonomije i regionalne ravnoteže snaga koju većina država članica vidi kao važan preduslov za neometan razvoj. EU je važan dodatni akter kroz kojeg ASEAN može balansirati između velikih aktera, što je stav koji vlada i među populacijom država regiona.

Ipak, ovo približavanje nije samo normativno-političke prirode. Ekonomska međuzavisnost takođe je jedan od temelja partnerstva. EU je treći najveći trgovinski partner ASEAN-a, dok je ASEAN treći najveći partner EU van Evrope. Uz to, EU je treći najveći izvor stranih direktnih investicija u jugoistočnoj Aziji. Iako je sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini na nivou dva regiona još uvek daleko, bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini EU sa Singapurom i Vijetnamom, kao i pregovori na ovom polju sa Malezijom, Filipinima i Tajlandom pokazuju potencijal za dublju ekonomsku integraciju.

Potraga za sopstvenim putem između Vašingtona i Pekinga

Odgovor na pitanje ko se nalazi na prva dva mesta kao trgovinski partner i za EU i za ASEAN je očekivan: SAD i Kina. Stoga je sve eksplicitnija konfrontacija te dve sile, posebno od povratka Trampa u Belu kuću, za oba aktera ozbiljan izvor frustracija i problema. Uz određene nijanse i specifične pozicije nekih članica, ASEAN uopšteno gledano nastoji da maksimalno izbegne uplitanje i opredeljivanje u ovoj konfrontaciji. Ujedno, članice pretežno nastoje da očuvaju ekonomske veze sa Kinom uz razvijanje trgovinskih i bezbednosnih odnosa sa SAD kao svojevrsnom protivtežom.

Pristup EU odražava njenu geografsku poziciju i interese, a njene brige u vezi sa kineskom asertivnošću ne sadrže toliko izraženu bezbednosnu dimenziju prisutnu u razmatranjima zemalja jugoistočne Azije. Iako se u Briselu sve više govori o „smanjenju rizika“ u odnosima s Pekingom, Unija zadržava snažne ekonomske veze sa Kinom i izbegava potpuno usklađivanje s američkom politikom. Zbog toga je EU dobrodošao i koristan partner za ASEAN, koji naročito ceni fleksibilnost i strahuje od polarizacije. Dve strane imaju dosta da proučavaju jedna kod druge i eventualno pokušaju da adaptiraju uspešne strategije u sopstvenom kontekstu.

Razlike u pristupu globalnim krizama i vrednostima

Međutim, u odnosima postoje i vidljive razlike. Jedna od njih je različit pristup ruskoj invaziji na Ukrajinu. Dok je EU zauzela čvrst stav u podršci Ukrajini i uvela nekoliko paketa sankcija Rusiji, neke države ASEAN-a osuđuju Rusiju, dok druge zauzimaju znatno neutralniji pristup, pozivajući se na tradiciju nesvrstavanja i ekonomske interese. Ukupni odgovor ASEAN-a je zato dosta uzdržaniji, naročito usled potrebe održavanja konsenzusa među članicama.

Dodatni izazov predstavlja evropsko insistiranje na ljudskim pravima, političkim slobodama i radnim standardima, pozicije koje države ASEAN-a često interpretiraju kao nefleksibilno „uslovljavanje vrednostima“. Iako su sve otvorenije za diskusiju o ovim pitanjima, na primer kroz ASEAN-EU politički dijalog o ljudskim pravima koji je ove godine održan šesti put, pojedine i dalje sa rezervom gledaju na ono što doživljavaju kao moraliziranje ili jednostrane poteze EU. Takav je na primer slučaj sa regulativom o lancima snabdevanja bez krčenja šuma, koja značajno pogađa Indoneziju i Maleziju, odnosno tamošnje male proizvođače palminog ulja.

Selektivno, a ne sveobuhvatno partnerstvo

Odnosi dve organizacije se mogu osnaživati u nekoliko pravaca. Prvo, ekonomska integracija ostaće osnova partnerstva. Sporazum o slobodnoj trgovini na nivou EU-ASEAN će teško biti postignut u kraćem ili srednjem roku, ali eventualni uspešni pregovori EU o bilateralnim sporazumima s još nekim od državama ASEAN-a bi mogli poslužiti kao temelj za ovakav širi okvir u budućnosti. Takođe je realno očekivati nastavak i rast evropskih ulaganja u region. Novootkrivena krhkost pristupa tržištima koja je EU uzimala zdravo za gotovo, pre svega američkog, biće u tome nemali faktor.

Drugi pravac bi moglo biti učestalije prisustvo EU u regionalnim formatima saradnje, sa ciljem da se time poveća stabilnost, smanje tenzije i osnaže pokušaji održavanja ravnoteže snaga u ovom delu sveta. Na primer, logičan naredni korak bi bila institucionalizacija članstva EU u Samitu Istočne Azije, formatu za dijalog na najvišem nivou paralelnom sa ASEAN samitima. Pored država ASEAN-a, članstvo uključuje i sve ključne regionalne države, kao i velike sile SAD, Rusiju i Kinu, a predstavnici EU su do sada nekoliko puta učestvovali kao specijalni gosti. Većem uključivanju EU dodatni podsticaj daju stavovi građana jugoistočne Azije, koji nadpolovično smatraju da EU pozitivno doprinosi globalnom miru, bezbednosti i prosperitetu. Sa druge strane, što se vojno-bezbednosnih pitanja tiče, nije realno povećanje regionalne uloge EU, usled preokupiranosti ratom u Ukrajini, kao i ograničenim ambicijama i kapacitetima na ovom polju unutar same Unije.

Imajući u vidu sve navedeno, jasno je da se značaj EU za ASEAN ne može izjednačiti sa onim koji imaju Kina ili SAD, a isto se može reći i obratno. Uprkos tome, razumno je očekivati dalje produbljivanje međusobne saradnje, koje neće biti sveobuhvatno već usmereno na konkretne oblasti od zajedničkih koristi.

Autor: Pavle Nedić
Istraživač saradnik
Institut za međunarodnu politiku i privredu