Evropski digitalni novčanik - šta je to i čemu služi?
foto: Magnific.com
Zamislite da vam je za putovanje, otvaranje bankovnog računa, upis na fakultet, potpisivanje ugovora ili pristup državnoj službi potreban samo telefon. Umesto fizičke lične karte, vozačke dozvole, diplome ili drugih dokumenata, građani bi mogli da ih čuvaju i koriste kroz jednu digitalnu aplikaciju. Upravo to je ideja Evropskog digitalnog identitetskog novčanika (EU Digital Identity Wallet), čije uvođenje ulazi u završnu fazu tokom 2026. godine.
Prema novom evropskom okviru za digitalni identitet, sve države članice treba da građanima, rezidentima i preduzećima ponude najmanje jedan digitalni novčanik do kraja ove godine. Cilj nije samo da se postojeća lična dokumenta prebace u telefon, već da se omogući sigurna identifikacija i korišćenje javnih i privatnih usluga širom Evropske unije. Za Srbiju, kao zemlju koja vodi pregovarački proces, ovo nije samo tehnološki trend koji treba pratiti nego konkretan uslov čije ispunjavanje Evropska komisija već prati i ocenjuje.
Jedan identitet za različite usluge
Evropski digitalni novčanik zamišljen je kao mobilna aplikacija kroz koju će korisnik moći da čuva i deli podatke o sebi i različita elektronska dokumenta. To može uključivati vozačku dozvolu, diplomu, podatke potrebne za otvaranje bankovnog računa ili dokaz o određenim ličnim svojstvima.
Važna novina je što korisnik treba da ima veću kontrolu nad podacima koje deli. Ako je, na primer, potrebno dokazati da je osoba punoletna, cilj je da ne mora da otkrije datum rođenja ili druge podatke koji nisu potrebni za konkretnu uslugu. Evropska komisija navodi da će korišćenje novčanika biti dobrovoljno, dok će javne institucije i određeni privatni pružaoci usluga morati da prihvataju ovaj oblik digitalne identifikacije.
Za građane bi to moglo da znači manje administracije i lakši pristup uslugama, posebno kada se usluga koristi u drugoj državi članici. Student koji odlazi na razmenu, radnik koji se seli u drugu zemlju ili građanin koji želi da otvori račun u drugoj državi članici ne bi trebalo da prolazi kroz potpuno nove procedure dokazivanja identiteta. Za srpske građane, ova pogodnost neće biti dostupna dok se domaći sistem ne uskladi sa evropskim standardima, što od ovog pitanja pravi nešto sasvim konkretno i lično.
Za kompanije, s druge strane, zajednički evropski standard može da znači jednostavniju proveru identiteta klijenata i manje troškove autentifikacije. Evropska komisija očekuje da interoperabilnost digitalnih identiteta olakša prekogranične usluge i poslovanje.
Zašto je 2026. prelomna
Ideja evropskog digitalnog identiteta nije nova. Uredba kojom je uspostavljen novi evropski okvir – poznata kao eIDAS 2.0, stupila je na snagu 2024. godine, a tehnički standardi za funkcionisanje novčanika usvojeni su nešto kasnije. Sada je fokus na praktičnoj primeni, a rok koji je pred državama članicama stvara i pritisak na zemlje kandidate da ne zaostanu.
Države članice razvijaju sopstvene novčanike, ali oni moraju da budu interoperabilni. Drugim rečima, digitalni identitet iz jedne države treba da može da se koristi i u drugim državama EU. Zbog toga su uvedeni zajednički tehnički standardi, pravila za bezbednost i zaštitu podataka.
Da bi se proverilo kako će sistem funkcionisati u praksi, sprovedeni su veliki pilot-projekti u kojima učestvuje više od 550 kompanija i javnih institucija iz 26 država članica, kao i Norveška, Island i Ukrajina. Testiraju se različite situacije poput pristupa javnim uslugama i finansijskih usluga, zatim obrazovanja, putovanja i elektronskog potpisivanja.
Jedan od novijih primera primene jeste evropsko rešenje za proveru starosti na internetu. Evropska komisija je tokom 2026. preporučila državama članicama da ubrzaju njegovo uvođenje, pri čemu rešenje može biti integrisano i u evropski digitalni novčanik. Korisnik bi tako mogao da dokaže da ispunjava određeni starosni uslov, a da ne otkriva svoj tačan datum rođenja ili identitet.
Gde je Srbija?
Za Srbiju je priča posebno važna jer se evropski standardi digitalnog identiteta ne odnose samo na buduće članstvo u EU. Srbija već razvija sopstvenu infrastrukturu elektronske identifikacije. Građani danas mogu da koriste Portal eID, aplikaciju ConsentID i kvalifikovane elektronske sertifikate za pristup različitim uslugama elektronske uprave.
Sledeći korak je usklađivanje sa novim evropskim pravilima. U planu rada Vlade Srbije za 2026. godinu predviđen je novi zakon o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju, sa ciljem usklađivanja sa novim EU okvirom i uvođenja digitalnog novčanika u Srbiji.
Evropska komisija je u poslednjem izveštaju o Srbiji navela da je potrebno dalje usklađivanje sa evropskim okvirom za digitalni identitet kako bi se pripremilo uvođenje interoperabilnog nacionalnog digitalnog novčanika. To pokazuje da ova tema nije samo pitanje tehnološkog razvoja već i deo procesa usklađivanja Srbije sa pravnim tekovinama EU.
Planovi Srbije predviđaju i povezivanje sistema digitalne identifikacije sa zemljama Zapadnog Balkana. Jedna od mogućnosti je razvoj „Balkanskog identifikacionog novčanika“, koji bi građanima omogućio korišćenje digitalnog identiteta i van matične zemlje.
Između jednostavnije administracije i zaštite privatnosti
Ipak, uvođenje digitalnog identiteta otvara i pitanja koja se ne mogu rešiti samo tehničkim standardima. Što više ličnih dokumenata i podataka građani čuvaju u jednoj digitalnoj infrastrukturi, veći značaj imaju bezbednost sistema, zaštita od krađe identiteta i poverenje korisnika.
Zaštita privatnosti, dostupnost i jednostavnost korišćenja samo su neki od izazova koje Evropska komisija prepoznaje u procesu uvođenja digitalnog novčanika. Evropski okvir predviđa visoke bezbednosne standarde, ali i daje korisniku kontrolu nad tim koje će podatke podeliti sa pružaocem određene usluge. Ipak, uspeh sistema neće zavisiti samo od njegove tehnološke sigurnosti, već i od poverenja građana u njegovo korišćenje.
Za Srbiju se zato otvara dvostruki izazov. Sa jedne strane, potrebno je nastaviti digitalizaciju javne uprave i uskladiti nacionalni sistem sa evropskim pravilima. Sa druge, interoperabilnost sa EU ne bi trebalo da bude samo formalno usklađivanje propisa, već sistem koji će građanima zaista omogućiti lakše korišćenje usluga preko granica.
Evropski digitalni novčanik zato predstavlja mnogo više od nove digitalne aplikacije. Njegov cilj je da uspostavi zajednički sistem digitalne identifikacije koji će omogućiti građanima, institucijama i kompanijama da jednostavnije koriste usluge širom EU, bez obzira na nacionalne granice. Za Srbiju, koja već razvija sistem elektronske identifikacije, ključni izazov biće da svoj sistem uskladi sa evropskim standardima i omogući njegovu povezanost sa digitalnom infrastrukturom EU.
Autorka: Dragana Drljača






