Dritan Abazović: Prijem Crne Gore u Evropsku uniju bi motivisao ceo region

foto: R. Koprivica

„Vjerujem da je region pun mladih talenata, ljudi čija će energija i znanje – ako se usmjeri na pravu stvar – doneti veliku pobjedu mira i prosperiteta. Naše je da ih motivišemo da krenu drugačijim putem i da postignu ono što njihovi roditelji nijesu mogli: da se takmiče u dobru i da preko granice svoje države vide prijatelje sa kojima žele graditi svijetlu budućnost“

Kišna sreda. Na putevima gužve i zastoji. U poslepodnevnim satima, kada se završava radno vreme, celokupna motorizovana sila, desetine i desetine automobila, sliva se sa Voždovca kako bi se, preko Komande, dokopali autoputa, Južnog bulevara ili Slavije. Međutim, jedan od malobrojnih auta ide u suprotnom smeru, ka adresi Bulevar oslobođenja 177 gde je Beogradska otvorena škola. U njemu sedi bivši predsednik Vlade Crne Gore i predsednik Građanskog pokreta URA – dr Dritan Abazović. Povod za njegovu posetu BOŠ-u je predavanje koje drži studentima i studentkinjama Studija budućnosti.

Naša redakcija je iskoristila priliku da sa Dritanom Abazovićem razgovara, između ostalog, o odnosu politikologa i političara, etici, odnosu Evropske unije prema regionu, ulozi Crne Gore u oživljavanju ideje proširenja Evropske unije, te uticaju mladih na procese i uspehe koje njihovi roditelji nisu uspeli da ostvare.

„PROGOVORI O PREGOVORIMA“: Zadovoljstvo nam je da imamo prilike da upravo u prostorijama Beogradske otvorene škole razgovaramo sa Vama. Često se u javnom mnjenju mešaju pojmovi političar i politikolog, a opet, Vi ste i jedno i drugo. Za početak, kako ste se odlučili za studije političkih nauka?

DRITAN ABAZOVIĆ: Jedan sam od rijetkih u generaciji koji je još na početku srednje škole znao šta želi studirati. Uvijek su me privačile političke nauke, a sebe bih najprije okarakterisao kao filozofa. Nijesam mislio da ću završiti u politici, ali eto sticaj okolnosti je to omogućio. U svakom slučaju, trudim se da uvežem teoriju i praksu. Neko sam ko je uvijek govorio javno o nepravdi. Tako je bilo praktično od djetinjstva, pa me stoga ne čudi što se danas bavim ovim poslom. Ipak, priznajem da mi je draže kad me neko nazove politikologom, nego političarem. O političarima i dalje, sa pravom, imam rezervisano mišljenje.

POP: Tokom studentskih dana bavili ste se izgradnjom mira, a kasnije i odnosima politike i etike. Koliko Vam je akademsko angažovanje značilo za praktični politički angažman?

DA: Tačno, praktično od srednje škole, pa kasnije i na studijama, bio sam aktivan učesnik brojnih škola i događaja koji su imali za cilj promociju ljudskih prava i pomirenja u regionu. Tako sam i stigao do Univerziteta u Oslu gdje sam završio Studije mira. Kasnije, kako je situacija kod nas u regiji postajala sve bolja i stabilnija, posvetio sam se etici. I dalje pokušavam da sačuvam mentalnu higijenu baveći se naukom, jer dnevna, ordinarna politika zaista loše djeluje na kreativnost. Akademsko iskustvo pomoglo mi je mnogo u karijeri. Vjerujem da me je teorijsko znanje zadržalo na kursu koji je dobar, te da mi kompas nije nestao bez obzira na oluju dešavanja na javnoj sceni. Naprosto, edukacija je kao sidro – drži vas čvrsto ako ne odustanete od onoga što nalaže struka.

POP: Možemo li reći da je odnos Evropske unije prema Zapadnom Balkanu pretežno uslovljen interesima i realpolitičkim težnjama, ili prepoznajete određenu formu etičke i moralne dužnosti prema regionu kao sastavnom delu evropske zajednice? 

DA: Evropska unija se umnogome promijenila u odnosu na ono što je bila njena inicijalna ideja. Danas je više određena realpolitičkim zahtjevima nego onim što je bila zamisao nakon Drugog svjetskog rata. U odnosu na region, njihova politika djeluje konfuzno, protežući se lepezom od sjaja do očaja. Mada, i mi smo zaslužni za to. Smatram da je za zemlje regiona najbitnije da shvate da je ispunjavanje uslova članstva važno zbog naših građana, a ne zbog EU. Regionu je uvijek trebao neko na koga će se ugledati, kao i određeni motivator da nas usmjerava naprijed, jer sami nismo skloni brzim transformacijama. Bilo bi dobro da i EU osjeti neku obavezu više prema našem regionu, jer to nije samo ekonomski značajno već ima i svoju bezbjednosnu komponentu. Bojim se da to ipak nije primarno mišljenje u Briselu.

POP: Crna Gora je jedina država u regionu koja je otvorila sva pregovaračka poglavlja. Kakav je stav građanki i građana o budućem članstvu? Prepoznaju li važnost članstva u Uniji i benefite koje ono nosi ili im više odgovara trenutni status? 

DA: Crnogorsku društvo je skoro nepodijeljeno kada je u pitanju podrška članstvu u EU. To znatno olakšava posao, jer nemamo internih dilema. Pitanje je samo dinamike ispunjavanja obaveza. Stojim pri stavu koji stalno ponavljam – Crna Gora je idealna država da oživi ideju proširenja u EU, posebno nakon izlaska Ujedinjenog Kraljevstva! Crna Gora je država koja ima dobre odnose sa svim susjedima, relativno je mala, pa samim tim se na nju ne gleda kao na neku veliku konkurenciju ostalim članicama.

POP: Proces pregovora za sve države Zapadnog Balkana predstavlja dugotrajni proces. Na koji ga način donosioci odluka mogu ubrzati i zavisi li on od političke volje ili ipak političke (ne)odgovornosti?

foto: Beogradska otvorena škola

DA: Mnoge stvari smo i do sada mogli završiti brže. Odlika država Zapadnog Balkana je da kalkulišu i da sporo donose odluke. Volio bih vidjeti kako se to mijenja i unaprjeđuje. Naravno, ne može se sve desiti preko noći, ali je zaista žalosno da jedan te isti politički narativ imamo po deset ili dvadeset godina. Smatram da moramo i trebamo brže.

POP: Evropska unija je nedavno objavila Plan rasta Evropske unije za Zapadni Balkan 2024-27. Ovaj plan podrazumeva dodatna sredstva za države koje ispune neophodne reforme. Kako komentarišete ovaj Plan, i smatrate li da on može dovesti do željenih rezultata?

DA: Još prije nego što je usvojen taj Plan, rna nivou lidera Zapadnog Balkana razgovarali smo o tome na jednom sastanku u Tirani. Lično, saglasio sam se sa metodologijom. Zašto? Zato što je razumljiva. Do sada je sve zavisilo od volje i političkog momentuma u Briselu, a sada je drugačije. Dakle, ko odradi reforme dobija novac, ko zakasni ne može računati na isti. Na taj način i prema građanima je lakša komunikacija, jer će se jednostavnije adresirati odgovornost.

POP: Za Evropsku uniju Zapadni Balkan predstavlja jedinstvenu celinu. Upravo, Plan rasta predviđen je za region u celosti. Kako Vama deluje ideja o istovremenom pristupanju svih zapadnobalkanskih partnera Uniji i teži li Unija tome?

DA: Crna Gora nije zagovornik toga iako svim našim susjedima želimo sve najbolje. Realno je da, imajući u vidu okolnosti, naša država može brže završiti domaće zadatke. Zatim bismo za tako nešto očekivali nagradu, a smatram da bi to bio veliki stimulans za zemlje regiona kada bi, na primjer, Crna Gora postala članica EU. Da li je to realno, ostaje da se vidi, ali svakako je krajnji cilj da cijeli region Zapadnog Balkana, prije ili kasnije, postane dio EU.

foto: Beogradska otvorena škola

POP: Jačanjem dobrosusedskih odnosa kroz različite oblike multilateralne saradnje države regiona mogu doprineti bržoj integraciji. Prema Vašem mišljenju, koji bi bili najbolji načini za ovu formu saradnje? Smatrate li da je inicijativa Otvoreni Balkan jedna od njih i ukoliko da, kakva je njegova budućnost? 

DA: Nema puta u EU bez održive regionalne politike. Prosto rečeno, ako želimo u EU, moramo se ponašati kao oni. To znači da sa susjedima moramo imati najbolju saradnju i da protok ljudi i roba mora ići nesmetano. U tom kontekstu, važna je komponenta i razvoj jedinstvenog regionalnog tržišta. Svaka inicijativa koja ide u tom pravcu uvijek je dobrodošla. Na njih ne treba gledati kroz ime, već kroz ono što mogu da ponude. Smatram da je Otvoreni Balkan, isto kao Berlinski proces, ponudio mogućnost veće komunikacije i saradnje zemalja regiona. Zbog toga je i podržavam, kao i 70 drugih inicijativa koje imaju regionalni karakter.

POP: Kakav uticaj na buduće članstvo regiona mogu imati kandidature Ukrajine, Moldavije i Gruzije? Mogu li se one shvatiti kao znak istinske težnje Unije za proširenje, što bi dalo podstrek i našem regionu, ili će ova odluka izazvati negativne reakcije, usled utiska da ove države napreduju u procesu „preko reda“?

DA: Mi ne propagiramo sebičnu politiku koja bi značila da ne želimo da se i drugim država koje žele u EU ne pruži šansa. Međutim, moramo biti realni i pravila moraju biti ista za sve. Ako to nije princip onda stvaramo anarhiju i posljedice mogu biti zaista teške. Dakle, podržavam napore Ukrajine, Moldavije i Gruzije. Bio sam u Kijevu još u junu 2022. godine da pružim podršku predsjedniku Volodimiru Zelenskom na putu Ukrajine ka EU. Međutim, opasno je reći da će za nekoga važiti fast track, a za nekoga ne. Ako se to desi stvoriće se slika da što jedna država ima više problema, to brže napreduje ka EU. Vjerujem da to nije nikome u interesu. Podrška svimaje svakako prisutna, ali se mora znati neki red.

POP: Imali ste priliku da razgovarate sa studentima i studentkinjama Studija budućnosti, u okviru obrazovnog programa Beogradske otvorene škole. Kakva je uloga mladih u izgradnji boljih regionalnih odnosa? Nose li nove generacije i novu, mirniju budućnost Zapadnom Balkanu?

DA: Uloga mladih generacija je odlučujuća za budućnost regiona. Ako oni ne krenu drugačije, sve će ostati isto. A svaka stagnacija je i degeneracija. Vjerujem da je region pun mladih talenata, ljudi čija će energija i znanje – ako se usmjeri na pravu stvar – doneti veliku pobjedu mira i prosperiteta. Naše je da ih motivišemo da krenu drugačijim putem i da postignu ono što njihovi roditelji nijesu mogli: da se takmiče u dobru i da preko granice svoje države vide prijatelje sa kojima žele graditi svijetlu budućnost. Odgovornost za to je ogromna, ali i cilj je veliki i plemenit.

Intervju priredili: Milan Hiber, Miljana Jovanović, Branislav Cvetković