Arhiva: Analize

Srbija na evropskom putu i stranputicama u 2022. godini - Šanse propuštene, rezultati polovični

Srbija na evropskom putu i stranputicama u 2022. godini - Šanse propuštene, rezultati polovični

foto: Evropska unija

Početak nove godine mnogi iskoriste za teatralnu najavu značajnih, velikih i korenitih promena. Od prvog januara, gotovo se religiozno pozdravljamo s lošim obrascima i postavljamo ciljeve za narednih dvanaest meseci. Nova godina − novi/nova ja − poručuju stereotipni natpisi dok traje praznična euforija. Međutim, koliko će novi/nova ja zaista trajati i uspeti u sprovođenju svojih odluka? To svakako zavisi od odlučnosti i istrajnosti, a ne od datuma ili položaja planeta. Dobro je iskoristiti impuls za promenu, ali – kako bi očekivanja sadržala mrvu realnosti, te bila ostvariva – nužno je osvrnuti se na to gde smo bili tokom prethodne godine, šta smo radili dobro, a gde smo grešili.

Prvojanuarska analogija se lako može primeniti i na države. Pred kraj godine, državni zvaničnici, uz želje i čestitke, iskoriste priliku da nas podsete na sve ostvarene uspehe u prethodnim mesecima. Najčešće kažu kako su uradili mnogo, te da se može puno očekivati i u narednoj godini. A kako je zaista izgledao jedan od najvažniji spoljnopolitičkih ciljeva Srbije tokom 2022. godine − proces evropskih integracija?

Prvi meseci od referenduma, preko rata, do izbora

Prva tri meseca 2022. godine obeležili su značajni događaji na nacionalnom i međunarodnom nivou. Rezultati januarskog Referenduma o ustavnim amandmanima podelili su javnost. Iz Evropske unije nizale su se pohvale zbog izglasavanja promene amandmana. U Srbiji, međutim, politički uticaj na proces održavanja i sprovođenja Referenduma izazvao je opravdanu zabrinutost. Srbija je Referendumom ostvarila poen na evropskom terenu, ali davanjm autogola, još jednom dovodeći u pitanje nezavisnost i slobodu delovanja institucija. Tokom ova tri meseca usvojena je pregovaračka pozicija za Poglavlje 28 − Zaštita potrošača i zaštita zdravlja, koja je upućena Evropskoj uniji. Izbijanje rata u Ukrajini za Srbiju je značilo pokretanje niza pitanja na koja do danas nismo odgovorili. Uvođenje sankcija, pomoć ukrajinskim izbeglicama, zahlađenje odnosa s Moskvom, (ne)vešto pregovaranje sa svim stranama doveli su do toga da Srbija otpočne svoj hod po tankom, evropskom ledu. Dolazak predstavnika/predstavnica Evropskog parlamenta u Beograd kako bi posmatrali izbore bio je preko potreban da bi se omogućio minimum poštovanja izbornih uslova. Ali kako to obično biva, ipak smo se vodili devizom – pravila su tu da bi se kršila, pa čak i ona izborna.

April u Beogradu

April jeste najavio sunčane i nasmejane dane, ali sunca nije bilo na polju evropskih integracija. Od aprila do juna nismo ostvarili nikakav napredak. Nizale su se kritike i upozorenja, a mi smo birali put kojim se lakše ide. Nakon dužeg vremena, u skupštinskim klupama našla se opozicija. Osveženje političke scene i sitni beg od jednoumlja partije na vlasti izazvao je pozitivnu reakciju u Briselu. U novom Izveštaju Grupe država za borbu protiv korupcije – GRECO ispunjenost preporuka više nije nezadovoljavajuća, što je pohvalno. S druge strane, prema Izveštaju, najvažniji problemi su i dalje na čekanju. U aprilu je stigao još jedan važan izveštaj. Fridom haus ponovo je svrstao Srbiju u zemlje sa hibridnim režimom. Dan slobode medija u Srbiji bio je u znaku još jednog izveštaja − Izveštaj Reportera bez granica, u kojem je naizgled rečeno da se stanje medijskih sloboda u Srbiji popravilo. Međutim, popravila se pozicija na kojoj se Srbija ove godine našla, ali je ukupna ocena čak 10% manja nego prethodne godinu. Dakle, mesta za slavlje nema. Ili bar nije trebalo da ga bude. U maju, Srbija je odlučila da se uskladi sa sankcijama Evropske unije Belorusiji, pokušavajući da se bar malo popravi u očima Brisela.

Integracije na letnjem raspustu

Tokom leta, nastavio se trend neusklađivanja sa sankcijama Evropske unije. Sve zemlje kandidati uskladile su se sa sankcijama koje su uvedene Iranu, osim Srbije. Međutim, to nije obeshrabrilo Evropsku uniju da Srbiji odobri više od 200 miliona evra za sedam projekata. Tople letnje dane dodatno su podgrejale tenzije Beograda i Prištine. O dijalogu je bilo najmanje razgovora, premda je razgovor lidera regiona neometano tekao uz čašu vina na Samitu Otvoreni Balkan, održanom u Beogradu. O Balkanu je bilo reči i na Bledskom strateškom forumu, a zapadnobalkanska šestorka biće pozvana na Makronovu Konferenciju o Evropskoj političkoj zajednici koja se održala u oktobru. Leto je bilo i u znaku održavanja Evroprajda. Iz vrha vlasti dolazile su oprečne informacije o tome da li će se i u kojim okvirima Evroprajd održati. Jedni su glasno bili protiv, dok su drugi menjali mišljenje iz sata u sat. Šetnja je na kraju ipak održana, ali u znatno manjem obimu od predviđenog. Još jednom, po dobrom starom običaju, radili smo polovično i dičili se ostvarenim.

Jesenje i zimske političke igre

U oktobru nas je sačekao novi izveštaj Evropske komisije o svemu što smo radili. Tadašnja ministarka Jadranka Joksimović pripremala je teren za prvo beleženje nazadovanja Srbije. Očekivano, to je bilo u Poglavlju 31, koje se tiče usklađivanja sa spoljnom i bezbednosnom politikom Evropske unije. Najniži procenat usklađenosti s rezolucijama Unije zabeležen je u Izveštaju, uz niz zabrinutosti u vezi s političkim uticajima na rad institucija, usporenosti integracijskog procesa i neodgovornog vođenja pregovora. Tokom jeseni, predsednica Evropske komisije posetila je Srbiju pruživši, kako omiljena briselska floskula kaže, nedvosmislenu podršku članstvu Srbije u Uniji i tom prilikom najavila novčanu pomoć od 160 miliona evra. Lep podsticaj za loše đake. Letnje tenzije Beograda i Prištine nisu se ohladile ni tokom jeseni. Preregistracija vozila na Kosovu* dovela je do značajnog zatezanja odnosa, čije se posledice i danas osećaju. Još jednom se u praksi pokazala nemogućnost političkih aktera, domaćih i međunarodnih, da pronađu održivo rešenje za ovaj problem. Kao i uvek, posledice su osećali samo oni koji žive na Kosovu. U Briselu i Vašingtonu ništa novo. Lideri regiona potpisali su u okviru Berlinskog procesa tri sporazuma čiji je cilj unapređenje mobilnosti na Zapadnom Balkanu. Još jedan sastanak i prilika za razgovor bio je Samit EU − Zapadni Balkan, održan u Tirani. Specifičan po tome što je prvi samit ove vrste održan van teritorije Evropske unije, sastanak je barem simbolično pokazao da je region deo Unije.

Godina iza nas nije bila uspešna. Nismo otvorili nijedan klaster niti uspeli da pokažemo da smo zaista prihvatili evropske integracije kao jedan od najvažnijih spoljnopolitičkih ciljeva. Vođenje pregovora u praksi svelo se na odlaganja, pomeranja, odustajanja i izbegavanja. Važno je da realistično sagledamo šta sve nismo uradili kako bismo se odgovorno i realistično odnosili prema postavljanju i sprovođenju ciljeva u narednom periodu. A ako su ciljevi samo puste reči, onda ćemo svu energiju usmeriti na to da za naše neuspehe pronađemo krivce i da kažemo kako smo učinili sve što je bilo do nas. A do nas je (bilo) mnogo.

foto: Euractiv.rs

Tekst je prvobitno objavljen u 92. broju biltena Progovori o pregovorima.

Miljana Jovanović,

Beogradska otvorena škola

* Ovaj natpis ne prejudicira status Kosova i u skladu je s rezolucijom 1244 i mišljenjem MSP-a o kosovskoj deklaraciji o nezavisnosti.

 

Najnovije