Arhiva: Intervjui

Vuksanović: Kineski uticaj u Srbiji će ojačati nakon pandemije

Vuksanović: Kineski uticaj u Srbiji će ojačati nakon pandemije

Iako je pandemija COVID-19 započela u Kini, ova zemlja je zbog činjenice da je prva uspela da stavi zarazu pod kontrolu danas viđena kao jedan od retkih potencijalnih izvora pomoći za ugrožene zemlje. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je prilikom uvođenja vanrednog stanja da je ona “jedina koja može da pomogne Srbiji”, a u međuvremenu su kineski lekari i pomoć počeli da pristižu i u Srbiju i u zemlje članice EU. O odnosima Kine i Srbije i kineskoj politici tokom pandemije razgovarali smo sa Vukom Vuksanovićem, doktorandom na Londonskoj školi za ekonomiju i stručnjakom za uticaj Kine na Zapadnom Balkanu.

European Western Balkans: Kada je uvođeno vanredno stanje, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je rekao da je Kina jedina zemlja koja može da pomogne Srbiji i nazvao je predsednika Si Đinpinga svojim bratom i prijateljem Srbije. Kako gledate na te poruke? Da li su one upućene Kini, građanima Srbije ili Evropskoj uniji?

Vuk Vuksanović: Ja bih rekao da su upućene ka sve tri strane, i ka unutrašnjoj javnosti, ka kineskoj strani ali i evropskim prestonicama. Sa jedne strane, evidentno je da Vučić pokušava da ostvari određene unutrašnje poene tako što će se on promovisati kao taj koji će Srbiju uspeva da postavi kao kredibilnog partnera sa svim tim velikim silama, a Kina je posebno popularna.

Vučić je i ranije govorio o Kini kao najsigurnijem i najpouzdanijem prijatelju Srbije. To je sad postalo popularno i sa kineske i sa srpske strane, ta rečenica o “čeličnom” prijateljstvu i partnerstvu između Srbije i Kine. Ta retorika je sa jedne strane veoma upečatljiva, ali je ovim samo postala još snažnija.

Kina je ovde sada iskoristila dobru priliku, ali postojao je i apspekt neophodnosti. Srbija je jednostavno prihvatila kinesku pomoć zato što zaista nije bilo nikoga drugog ko je mogao da pomogne na onako energičan način. Kina ima dobre motive da pomogne pogođenim zemljama, kao što je Srbija, da bi popravila svoj narušeni imidž zbog načina na koji je izbila ova pandemija.

EWB: Kako te poruke koje je uputio predsednik Vučić vide u Kini, pre svega rukovodstvo Kine, ali i građani? Da li je to zaista dočekano tamo na onaj način na koji su to predstavili mediji u Srbiji, kao poruka važne prijateljske zemlje?

VV: Ja bih rekao da je Kina ipak ovo prihvatila širom otvorenih ruku, jer njima je veoma potrebno sada da se angažuju u jednoj veoma širokoj kampanji na polju javne diplomatije i instrumenata meke moći kako bi mogli da poprave imidž Kine koji je evidentno veoma ozbiljno narušen.

Ova kriza je i nastala tako što je Kina zataškavala informacije o ozbiljnosti inicijalne situacije i epidemije koja je nastala u Vuhanu, i samim tim i ovo je ugrozilo sa jedne strane pitanje kredibiliteta i sposobnosti vladajuće komunističke partije. Isto tako, imamo čitav niz analiza koje govore o tome da li ovo može da ugrozi neke druge projekte, poput projekta “Pojas i put”.

Kina je jako brzo reagovalo sa saopštenjima, ali i sa merama. Mi vidimo da čak i neke druge sitne ali bitne indikatore poput WEIBO računa koji su uspostavili Vlada i Ministarstvo, a koji je dobilo veliki broj pristalica i veliki broj donacija od strane kineskih građana. Kinezi svakako jesu brzo reagovali, ali oni su imali svoju računicu zbog čega su to uradili, ali isto tako naravno evidentno se Srbija uspotavila kao neka zemlja na koju kineska spoljnopolitička elita računa. To je sve produkt tih isprepletanih faktora.

EWB: Čuli smo da je Kina pomogla i samoj EU, pogotovu državama koje su najugroženije pandemijom. Kako se može uporediti ta podrška  koja je došla i koja je obećana Srbiji sa tom podrškom koje dolazi zemljama EU?

VV: Sve zavisi, nikada ne možemo znati konkretne brojke zato što se to konstantno menja, verujem svakako da s obzirom na razlike u veličini i bogatstvu i činjenici da je ipak Italija mnogo veća i bogatija zemlja članica EU koja je mnogo žešće pogođena ovom pandemijom od Srbije, da će ona svakako najverovatnije primiti veći obim pomoći. To je sve manje više deo istog paketa.

Kina sa jedne strane radi kontrolu štete koja je nastala. A sa druge strane, ona i dalje pokušava da izvuče nešto iz ove loše situacije tako što će pokušati da dobije dodatne političke poene u Evropi i među državama članicama EU i time pokušati eventualno da proširi broj prijateljskih zemalja. Ali isto tako i među zemljama koje su na putu ka Evropskoj uniji poput Srbije.

EWB: Koliko mislite da su Srbija i Zapadni Balkan generalno važni za Kinu? Nekad se stiče utisak ovde da je ovo ključan region kineskog uticaja u Evropi, ali mi znamo i za neke druge veće primere u državama članicama EU? Koliko su u tom odnosu snaga Zapadni Balkan i Srbija važni za Kinu i kinesku politiku?

VV: Svakako da su važni. Srbija se doživljava kao neka vrsta mosta ili otvorenih vrata za Kinu prema Evropi. Naravno, glavni cilj u celom njenom projektu je Evropska unija i prvenstveno zemlje poput Nemačke.

Ali Zapadni Balkan svakako igra ulogu zbog svoje geografije, jer cela njihova infrastruktura mora da prođe preko Balkana. Naravno, isto tako Srbija i Zapadni Balkan su se pokazali kao potencijalno korisni kao način testiranja kineske meke moći, ali isto tako i kao način da Kina testira neke svoje pojedine grane industrije poput građevine i telekomunikacija.

Za njih su Srbija i Balkan i itekako korisni kao način da testiraju koliko daleko mogu da idu u svom nastojanju da osvoje tržišta evropskih zemalja. Zapadni Balkan, uprkos svojoj maloj veličini, ipak ima jedan iznenađujući stepen kinske pažnje.

EWB: Da li očekujete da će uticaj Kine biti veći u regionu Zapadnog Balkana nakon što prođe ova kriza, uzimajući u obzir kako se Kina ovde danas postavlja i kako se na nju gleda?

VV: Ne možemo još uvek govoriti o celom regionu jer još uvek moramo da vidimo kako će se Kina postaviti prema drugim zemljama. Govori se o nekim paketima sa relevantnim medicinskim preparatima koje će Kina da uputi Severnoj Makedoniji, ali još uvek moramo da gledamo kako će se ponašati prema celom regionu.

Ali kada je u pitanju Srbija verujem da će svakako kineski uticaj da poraste nakon ove krize. To je neki paradoks, je bi se moglo očekivati da bi mogao da opadne nakon ovakve pandemije koja je potekla iz Kine, međutim Kina je veoma brzo reagovala i iskoristila neaktivnost zapadnih i svih drugih igrača i ostvarila dodatni plus za sebe u Beogradu.

Ja bih rekao da je od svih velikih sila, Kina svakako za sada u ovom stadijumu najupečatljivija. Uprkos tradicionalnoj rusofiliji, vidimo da se u celom ovom haosu od virusa korona, pa sve do Putinove preokupacije novim ruskim ustavom, Rusija gotovo ne spominje. Ali Rusija najverovatnije čeka u Savetu bezbednosti da vidi šta se desiti. Evropske unije gotovo da nema. Vašington će se spomenuti onog trenutka kada kosovski spor ponovo postane aktuelan, ali videćemo da li iko može da se bavi temeljno kosovskim sporom u kontekstu ove krize oko pandemije.

Za sada ja bih rekao da je Kina svakako najupečatljiviji i najvidljiviji od svih vektora u srpskoj spoljnoj politici, bar kada su u pitanju velike sile.

EWB: Da li ove Vučićeve izjave mogu da se posmetraju kao neka vrsta najave spoljnopolitičkog zaokreta Srbije, nakon što ova kriza prođe, u smislu jačanja partnerstva sa Kinom i okretanja leđa EU integracijama?

VV: To je mnogo komplikovanije pitanje nego što na prvi pogled izgleda. Stil srpske spoljnopolitičke elite je da šalje takve bombastične izjave, međutim mi smo isto tako videli da one znaju i da se prilagode zavisno od situacije i zavisno od toga sa kojim stranim sagovornikom u tom konkretnom trenutku komunicaraju. To veoma često zna da se menja, što možemo videti i po načinu na koji se provladini mediji vrlo često menjaju.

Kina je ovde aktuelna iz prostog razloga što Evropa nije tu. Evropa je tu sa novcem, trgovinom i pojedinim projektima, ali realno u smislu ozbiljnog političkog prisustva, ozbiljne strategije ili ozbiljnog pokušaja da se utiče na srpsko spoljnopolitičko ponašanje, Evropa jednostavno nije tu na odgovarajući način.

Kina je ništa drugo nego sastavni deo tog šireg paketa vakuuma koji postoji na Balkanu, koji taktički odnosno oportunistički popunjavaju nezapadni igrači. I Kina je u tome najupečatljivija u ovom trenutku.

EWB: Da li očekujete da se Srbiji kao ključnoj zemlji na Balkanu i kao ključnom partneru Kine u regionu značajnije pomogne kako bi se u Srbiji pokazalo da Kina ima recept za druge države? Da li možemo da se nadamo da pomoć Kine bude presudna za rešavanje krize?

VV: Mi svakako možemo da se nadamo. Ja verujem da bi Beograd oberučke prihvatio pomoć EU, odnosno da bi na prvom mestu prihvatio njenu pomoć, ali jednostavno ovoga puta je ovo prihvaćeno jer nema druge. Mi u ovom pogledu možemo samo da ulažemo nade da će ovo da da pozitivan efekat. Ja bih rekao da je u svakom slučaju sa stanovišta najelementarijeg zdravog razuma u ovom trenutku to prioritet svih prioriteta.

EWB: Kad uzmemo u obzir da je EU najteže pogođena na svetu, a sa druge strane imamo činjenicu da je Srbija zemlja koja pregovara o članstvu, da li se može opravdati to odsustvo EU u regionu ili manjak jakih poruka koje se šalju? Da li to pokazuje da EU nije stalo do Srbije i Zapadnog Balkana ili da EU ne može da se izbori sa krizom u kojoj se našla?

VV: Ako EU želi da se nametne kao geopolitički akter, kao globalna sila kako veoma često članovi briselske spoljnopolitičke elite, kao i panevropski politički glasovi govore, ona svakako mora da ostvari mnogo bolji performans. Ovo za sada sve što je pokazano je samo još jedan u nizu neuspeha.

Od 2008. i finansijske krize Evropa se nije preterano proslavila ni na polju monetarne unije, ni na polju institucionalne reforme, niti na polju spoljne i bezbednosne politike. I ovo će dodatno da oslabi EU, jer pokazuje da njeni mehanizmi političke saradnje i formulacije političkih instrumenata i odgovora evidentno ne funkcionišu.

Drugo, ovo isto tako pokazuje da i dalje dominiraju sebični nacionalni interesi u odnosu na bilo kakve panevropske sentimente i formulacije.

Treće, mi vidimo da EU ne samo da nije u stanju da brine o samoj sebi, nego nije u stanju ni da se brine o svom dvorištu. Jer ako ona ne pokazuje adekvatnu pažnju regionu koji joj je sused i za koji se bar nominalno tvrdi da će biti deo EU, onda realno ne može da se promoviše kao relevantni globalni igrač. Naravno da će to neko drugi da iskoristi, jer se međunarodna politika gnuša vakuuma.

EWB: Preovlađujući narativ poslednjih godina kada je u pitanju uticaj Kine u regionu jeste da je to jedan potencijalno štetan uticaj zbog otvaranja prostora korupciji. Kada imamo u vidu jednu ovakvu krizu i mogućnost Kine da pomogne i ekonomski i na druge načine regionu, koliko je onda opravdan narativ da je kineski uticaj pre svega štetan?

VV: Mi smo videli izjavu Aleksandra Vučića koji je govorio da je Srbija bila primorana da zbog nestašice i urgentnosti čak i na globalnom sivom (polucrnom) tržištu nabavi određene medicenske aparate. Ova kriza će svakako primorati mnoge države da bace neke stare pravilnike kroz prozor.

Ali ako bismo ovo gledali nezavisno, a propos pirče o kinskom uticaju koji stvara korupciju, ja bih rekao da tu postoji taj jedan fundamentalni problem. Pitanje korupcije i pitanje opadajuće vladavine prava na Zapadnom Balkanu nije produkt kineskih postupaka. To je na prvom mestu produkt postupaka lokalnih aktera i lokalnih političkih okolnosti.

Međutim, Kina je na jedan paradoksalni način profitirala od takvog stanja opadajuće vladavine prava i na neki način indirektno pomaže taj proces. Kini evidentno odgovara situacija u kojoj nema adekvatnih pravnih mehanizama provere ili adekvatnog skrininga, da je dovoljno samo da Kina pokuca na jedna vrata i da dobije zeleno svetlo za bilo koji projekat na osnovu samo političkog blagoslova od jednog relevantnog čoveka ili jednog relevantnog centra moći. Kina na taj način profitira od iliberalnog političkog okruženja na Zapadnom Balkanu.

Kina indirektno pomaže takav proces erozije vladavine prava iz prostog razloga što daje političkim elitama koje ruše sistem vladavine prava na Zapadnom Balkanu priliku da na neki način ipak omogućavaju priliv kapitala i da se promovišu pred svojim glasačima kao ljudi koji su u stanju da isporuče izvesne benefite svojoj javnosti. Kina to naravno ne radi sa tom svrhom, da produbi opadanje vladavine prava, ali indirektno način na koji Kina obavlja posao pomaže takvom stanju.

Izvor: European Western Balkans

 

 

Najnovije